Kako se dogodio raspad sustava u KB Dubrava?

Za sada nepoznati počinitelj prijavljen je zbog oštećenja tuđe stvari, a što ga je motiviralo da to napravi, još je uvijek nepoznanica.

No i taj incident govori o strašno poremećenim međuljudskim odnosima u bolnici, koje je odluka o proglašenju COVID bolnice samo ogolila, piše Večernji list. Pogotovo što to nije prvi incident posljednjih dana. Novo je upravno vijeće zapanjio postupak smijenjene uprave koja, usprkos jasnoj uputi, nije proslijedila odluku o otkazivanju svih zakazanih ne-COVID pacijenata, zbog čega se moglo dogoditi da stotine pacijenata u prošli ponedjeljak u Dubravu dođu uzalud.

Jasno je da bi to bio pritisak na novu upravu i da bi ti pacijenti i njihov revolt bili iskorišteni u svrhu dokazivanja kako je odluka o proglašenju COVID bolnice pogrešna. Otpori ovakvog tipa u zdravstvenoj hijerarhiji koja je najsličnija vojničkoj teško da se mogu dogoditi ako iza njih ne stoji politika, a prema nekim tvrdnjama, riječ je o obračunu različitih struja unutar HDZ-a tako da su se našli izmanipulirani i neki zaposlenici koji su prosvjedovali na platou Dubrave.

Dubrava je, međutim, postala COVID bolnica, ali nije žrtvovana da se sama bori s pandemijom, već je postala zajedničko radilište za sve zagrebačke bolnice, koje će sada djelovati kao svojevrsni jedinstveni KBC s ministrom na čelu. Krizni stožer Ministarstva zdravstva odlučio je da će sve zagrebačke bolnice svojom opremom i svojim timovima zajednički sudjelovati u radu Primarnog respiracijsko-intenzivističkog centra u Dubravi po principu zona odgovornosti, kako je to predložila Liječnička komora, o čemu je Večernji pisao u četvrtak.

Radit će zajedno timovi koji i inače zajedno rade u svojoj bolnici, dakle pacijenti će imati kontinuirano medicinsko promišljanje. Dio pak osoblja iz KB-a Dubrava koji neće raditi na COVID odjelu radit će u drugim bolnicama, što je sustav koji je već krenuo.

Šest je pitanja postavio doktor koji je radio u Kliničkoj bolnici Dubrava, a sad operira u inozemstvu.

1. Zašto je Dubrava ovo ljeto, a znalo se da će primati COVID bolesnike i biti centar za liječenje infektivnih bolesti, ostala bez mikrobiologije? I to dekretom, uz objašnjenje da se radi o prostornim razlozima, a u bolnici je ostala, recimo, molekularna biologija, koja u pandemiji ne igra toliku ulogu.

2. Zašto u Dubravu odmah nisu raspoređeni liječnici i sestre iz bolnica i odjela koji od potresa praktički nisu u funkciji, poput primjerice Klinike za plućne bolesti Jordanovac? Odjeli intenzivne njege za COVID bolesnike trebaju ponajviše upravo njih, pulmologe i anesteziologe. Gdje su sestre i anesteziolozi s ortopedije na Šalati, koja je također kompletno zatvorena?

3. Ima li Dubrava ECMO uređaje, odnosno umjetna pluća koja se koriste u liječenju COVID bolesnika, jesu li ispravni i ima li ljudi koji s njima znaju raditi? Što je s generatorima? Zašto su se respiratori, kad je nedavno nestalo struje, manualno pokretali? Svaki bi morao imati i bateriju uz generatore, kao dvostruko osiguranje, koja preuzima napajanje na četrdesetak minuta u slučaju nestanka struje...

4. Patologija u Dubravi nema kapaciteta za povećanu smrtnost, a očito nisu napravljeni protokoli što s umrlima čiji će broj samo rasti. Tako se dogodilo da preminuli pacijent leži u vreći na hodniku. Inače, patologija u Dubravi ima “svemirsku” salu u kojoj se može u totalnoj izolaciji secirati pacijenta s bilo kakvom zarazom, izloženog bojnim otrovima i sl., ali zadnjih je godina služila kao skladište.

5. Koji odjeli ostaju u Dubravi? Recimo, COVID bolesnici često imaju komplikacije s bubrezima, dakle trebala bi ostati nefrologija. Ali i drugi odjeli za akutna stanja koja mogu biti posljedica te bolesti... A kamo idu kirurzi, urolozi, otorinci, oftalmolozi... iz Dubrave i što s njihovim pacijentima i listama čekanja? S jedne strane ljudi ne žele sjediti doma jer će im, među ostalim, bez dežurstava i pripravnosti pasti plaća, a istovremeno svi koji nisu raspoređeni dobivaju plaću, a ništa ne rade.

6. Postoji li plan za bolnicu Dubrava poslije COVID-19? Bolnica je napravljena po standardima NATO-a, ali ne održava se, godinama se kadrovira po podobnosti, zapušteni su i međuljudski odnosi i zgrada, proteklih nekoliko godina otišlo pedesetak liječnika i dvjestotinjak sestara. I to ne samo u inozemstvo, odlaze u druge zagrebačke bolnice. Brojno stanje održava se tako da ubrajaju specijalizante, a sad će sigurno otići još liječnika.