Ruska vojska u komunikacijskom kaosu usred invazije na Ukrajinu

Rusko zrakoplovstvo doima se kao da uopće nije u kontaktu s jedinicama na tlu te im ne pruža izravnu podršku, a sve veći broj ruskih generala u Ukrajini završava svoju karijeru kao meta ukrajinskih snajpera.

Sve su ove nedaće, vjeruje sve veći broj zapadnih stručnjaka, međusobno povezane, i svode se na jednostavan, ali vrlo neočekivan zaključak - ruske snage nemaju na raspolaganju najmodernije komunikacijske sustave. Sve se češće koriste civilnim radio-uređajima, koji ne mogu enkriptirati razgovore, te čak i najobičnijim mobitelima koji se koriste ukrajinskom 3G i 4G mrežom, piše Jutarnji list.

"Nemamo komunikacije", kazao je zarobljeni ruski vojnik ukrajinskim ispitivačima na snimci koja je ovog mjeseca objavljena na YouTubeu.

"Nemamo voki-tokije. Ništa!" Iako u pravilu nije uputno vjerovati snimljenim priznanjima zarobljenih vojnika, zbunjujuća neuspješnost ruske vojske, koja je na papiru trebala pregaziti ukrajinske snage u tek par dana, teško se može drugačije objasniti.

Ruska agencija za izvoz vojne opreme, Rosoboronexport, na svojim se stranicama hvali svojim "Azart" radio-uređajima. Radi se o digitalno osposobljenom radiju, koji omogućava dvostranu enkriptiranu komunikaciju, koji je nemoguće ometati sustavima elektroničkog ratovanja, koji vojnicima omogućava precizno određivanje vlastite pozicije koristeći GPS ili ruske GLONASS sustave, opremljen je i infracrvenim konektorom te USB utorom za spajanje na PC.

Ručna verzija tog radija, R-187-P1E, ima domet od "najmanje" 4 kilometra, a R-187VE verzija za korištenje u vozilima ima domet od 20 kilometara kada komunicira radio-valovima vrlo visoke frekvencije, te čak do 500 kilometara kada se koristi radio-valovima visoke frekvencije. Obje varijante mogu se koristiti i kao releji pa bi dovoljna količina takvih radija lako omogućila stvaranje komunikacijske mreže koja bi trebala pokriti sve ruske postrojbe.

Na papiru, radi se o uređaju koji ima sve što ruskim snagama treba da se lako organiziraju, koordiniraju, osiguraju si pravovremenu opskrbu gorivom, streljivom, hranom i drugim potrepštinama, planiraju usporedne napade odvojenih postrojbi na zajedničke mete, i učinkovito surađuju između svih rodova vojske - od pješadije i tenkova do artiljerije i zrakoplova. No, to se na terenu ne događa.

Manjak komunikacije i koordinacije između ruskih postrojbi problem je koji je uočen još za ruske intervencije u Gruziji. Pojedine vojne jedinice nisu mogle komunicirati sa svojim zapovjednicima. Umjesto vojnih radio-uređaja koristili su se mobiteli, pa čak i ručno slanje pisanih naredbi.

Tadašnji zamjenik čelnika ruske vojske, Jevgenij Mejčik, najavio je 2009. kako je Ministarstvo obrane, po naredbi tadašnjeg predsjednika Dmitrija Medvedeva, započelo temeljitu reviziju svojeg pristupa sustavima upravljanja i zapovijedanja, s posebnim naglaskom na komunikacijske sustave. Mejčik je obećao da će do kraja 2011. dostaviti radio-uređaj "svakom vojniku, svakom bojnom vozilu".

Mejčikov je plan bio kupiti dovoljne količine glavnog taktičkog radija koji je u to vrijeme bio u uporabi, takozvani "Akveduk", no Ministarstvo obrane je odlučilo da će umjesto nabave dovoljnih količina provjerenog sustava razviti potpuno novi radio-sustav šeste generacije.

Odabrana je relativno nova tvrtka Angstrem, bez prethodnog iskustva u izradi vojnih radio-uređaja, čiji je suvlasnik bio bivši savjetnik tadašnjeg predsjednika Medvedeva. Početkom 2012., svaki ruski vojnik i svako borbeno vozilo još uvijek nisu imali vlastite radio-uređaje, ali je zato tadašnji zamjenik premijera Dmitri Rogozin ponosno izašao pred novinare s najnovijim Azart uređajem i pobjedonosno uskliknuo: "Ova veza radi!"

Od tada je prošlo deset godina, a Azart još uvijek nije u "rukama svakog vojnika i u svakom bojnom vozilu". Nije poznato koliko je primjeraka Angstrem dostavio ruskoj vojsci, niti koliko ih je isporučeno djelatnim vojnim postrojbama, no procjene analitičara su između par tisuća do par desetaka tisuća. Azarti su pronađeni kod elitnih ruskih padobranaca u prvim danima borbe, kod bitke za zračnu luku Hostomel, no čini se da ih većina drugih postrojbi nije ni vidjela.

Prema podacima ruskog Ministarstva obrane, na Azarte je potrošeno oko 18 milijardi rubalja (oko 1,15 milijardi kuna). Uz procijenjenu cijenu od oko 300.000 rubalja (19.000 kn) po uređaju, radi se o tek 60.000 uređaja - dovoljno tek da se opskrbi oko trećina vojnika poslanih na ukrajinsko bojište. No, pravi je broj vjerojatno još i manji, jer se vjeruje da još uvijek nisu ni svi naručeni uređaji isporučeni, niti su dostavljeni ruskim postrojbama.

Krajem prošle godine, ruski general-bojnik Aleksander Ogloblin našao se optužen za pronevjeru 1,6 milijardi rubalja zajedno sa skupinom drugih ruskih časnika zaduženih za nabavu komunikacijske opreme. Obglobin, nekadašnji čelnik odjela za planiranje komunikacija u Središnjem direktoratu za komunikacije, priznao je krivnju i odlučio svjedočiti protiv svojih suučesnika u zamjenu za umanjenu kaznu.

Prvooptuženi je general-pukovnik Kalil Arslanov, čelni čovjek za implementaciju nabavke komunikacijskih sustava za rusku vojsku. Arslanova sumnjiče da je pronevjerio čak 6,5 milijardi rubalja - trećinu iznosa nabavke Azarta - tako što je kupovao prepakirane jeftine kineske radio-uređaje po napuhanoj cijeni.