Svi crnogorski putevi vode u Europsku uniju – čak i ako Bruxelles ne žuri

Ta je država je pokrenula pristupne pregovore s Europskom unijom 2012., što je izazvalo prevladavajući osjećaj optimizma unatoč povremenim ironičnim komentarima običnih ljudi da "nikada nećemo ući u EU" i nekim skeptičnim stavovima da EU ne želi Crnu Goru, opći osjećaj ostaje pozitivan, piše ERN.

Većina Crnogoraca vjeruje da njihova zemlja ima najbolje šanse među zemljama Zapadnog Balkana za pristupanje EU. Negativne percepcije, potaknute medijskim kućama poput In4s i Borbe, uključuju strah od poskupljenja i zabrinutost konzervativaca zbog potencijalne erozije tradicije.

Sve o prednostima i pragmatizmu: EU je definitivno najbolji klub

Crna Gora je od osamostaljenja 2006. u potpunosti uskladila svoju vanjsku politiku s onom EU. Sve vanjskopolitičke mjere EU usvaja i Crna Gora. Značajne odluke, poput sankcija Crne Gore protiv Rusije i priznanja Kosova, iako u početku nepopularne, pokazuju pragmatičan pristup jačanju stajališta Crne Gore. Obrazloženje iza tih odluka, kako je artikulirao DPS, jest da su te odluke usmjerene na dobrobit Crne Gore, a ne na štetu

odnosa s Rusijom ili Srbijom. Unatoč tome što su te odluke bile nepopularne, ljudi su ipak bili voljni prihvatiti ih ako bi to na kraju uvelo Crnu Goru u EU. Općenito, prevladavajući osjećaj je optimizam.

Crnogorci vjeruju da će ulazak u EU donijeti ekonomski prosperitet i priliku da pronađu posao u inozemstvu ili da se spremnije vrate kući iz inozemstva jer imamo veliki broj studenata koji studiraju u inozemstvu u Europi.

Anketa koju je u prosincu 2023. objavila agencija De Facto pokazala je da 78,5 posto građana Crne Gore podržava članstvo Crne Gore u Europskoj uniji. Anketa je također pokazala da 76 posto Crnogoraca vjeruje da će Crna Gora postati članica EU. Anketa je također pokazala da bi 86,8 posto Crnogoraca glasalo na referendumu o članstvu u EU, a da bi 90 posto izašlih glasovalo za članstvo. Anketa je također pokazala da 40,8 posto Crnogoraca smatra da se država ne kreće dovoljno brzo prema članstvu u EU.

Eventualno pristupanje ima čak i blagoslov

Za razliku od Crne Gore, medijsko okruženje Srbije karakterizira neutralnost ili proruski stav. S druge strane, crnogorski mediji dominantno podržavaju ulazak u EU. Trajanje pristupnih pregovora, po mom mišljenju, nije glavni čimbenik jer Tursku niti jedna strana nikada nije smatrala potencijalnom članicom EU.

Općenito govoreći, Crnogorci žele ulazak zemlje u EU, a nema domaćeg kohezivnog aktera koji mobilizira ljude protiv EU. I SPC je konstruktivan partner EU u Crnoj Gori. Iako se Crkva povukla iz političkog života nakon potpisanog Sporazuma s vladom 2023.; u ključnim trenucima davala je izjave podrške međunarodnoj zajednici 2021.

Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori povremeno se pogrešno optužuje da je ili proruski zastupnik ili element koji raspiruje osjećaje protiv EU. Srpska pravoslavna crkva je vrlo duboko utemeljena u Crnoj Gori, tako da joj ne treba pomoć Rusije da prodre u društvo. Osim toga, Crkva je svjesna da bi ulazak Crne Gore u EU i za njih mogao imati samo koristi. Na primjer, SPC je odigrao ključnu ulogu 1990-ih kada je odlučio prešutno podržati prozapadnog Mila Đukanovića umjesto prosrpskog Momira Bulatovića. Kada je 2006. godine Crna Gora postala neovisna, SPC je prešutno savjetovala ljudima da prihvate rezultate referenduma umjesto da osporavaju ishod.

Stranke bivše Demokratske fronte smatraju se snagom protiv EU; No, stranke bivše Demokratske fronte neće blokirati bilo kakve pomake u smjeru ulaska u EU, jer i one, sada, posebice kada su uzdignute na državne funkcije, to vide kao dobrobit. Zato bi zapadni diplomati, umjesto da ih ignoriraju, trebali razgovarati s Demokratskom frontom.

Opozicija izvana

Crna Gora zapravo nema sreće samo što sa strane EU ima Vladimira Bilcika, Tonina Picula i Miroslava Lajčaka koji, između ostalog, sastavljaju ili doprinose izradi godišnjih izvješća Crne Gore o napretku EU. Postoje ocjene u kojima se nedvosmisleno navodi da ove tri osobe aktivno podrivaju ugled EU u Crnoj Gori prešutno se svrstavajući na stranu bivše crnogorske vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS).

Prema njima, Crnoj Gori je do 2020. išlo sjajno, a nakon 2020. nastao je pakao, što je ocjena koja ne može biti dalje od istine. Crna Gora je postala čvrsta demokratija sa istinskom slobodom govora i slobodom medija tek nakon 2020.

Obećavajući znakovi iznutra, samodistanciranje od Bruxellesa

Trenutačne šanse Crne Gore za pristupanje EU smatraju se većim nego ikad, uglavnom zbog dva čimbenika: nove vlade spremne provesti reforme i geopolitike u svjetlu rata u Ukrajini.

No, opterećenje za Crnu Goru mogla bi biti odluka EU da prihvati sve zemlje Zapadnog Balkana odjednom, umjesto jednu po jednu, što bi definitivno odgodilo ulazak Crne Gore, pogotovo nakon nedavnih prijevremenih izbora u Srbiji, koji su najvjerojatnije organizirani dodatno odgodi bilo kakve pregovore s Kosovom. Štoviše, Bosna i Hercegovina je sada u nepovoljnijem položaju u odnosu na Ukrajinu ili Moldaviju, dok Kosovo tek treba dostići razinu Bosne i Hercegovine.

Govoreći o nedavnoj odluci EU-a o Ukrajini i Moldaviji, još nema kvantitativnih podataka o kojima bi se dalje govorilo; međutim, slobodno se može reći da odluku EU nisu pozdravile zemlje Zapadnog Balkana. To dodatno potpiruje ocjenu da se proširenje EU ne temelji na kriterijima, već na političkoj volji.

Crnogorci se nadaju da će Spajićeva vlada približiti zemlju EU, iako je Vlada odgodila povećanje minimalnih plaća na 750 eura tek za 2025. ili vrlo kasno 2024.

Iako Crna Gora uživa potporu mnogih država članica EU-a za pridruživanje Uniji, to možda neće biti dovoljno ako nema zelenog svjetla Francuske i Njemačke – a te zemlje vide regiju kao cjelinu i ne zanimaju ih slučaj po slučaj ulazak u EU. Štoviše, Njemačka se aktivno zalaže za ukidanje cenzusa na razini EU prije bilo kakvog proširenja. Ako se Njemačka pridržava tog preduvjeta, cijelo bi proširenje moglo potrajati još mnogo godina jer manje zemlje članice EU-a možda neće biti spremne odustati od glasovanja konsenzusom.