Ovih dana, problem je upravo suprotan. Skoro svaka zemlja na svijetu uhvatila se u koštac s naglim porastom cijena u 2022. Situacija će se gotovo sigurno popraviti u nadolazećoj godini, ali uz veliku cijenu za gospodarski rast.
Ono što je 2022. učinilo tako neobičnom bila je širina cjenovnih pritisaka. Globalna stopa inflacije završit će godinu na otprilike 9%. Za mnoge zemlje u razvoju visoka je inflacija stalni izazov. Ali posljednji put kad je inflacija bila tako povišena u bogatim zemljama bilo je ranih 1980-ih. U Americi su potrošačke cijene na putu da porastu za oko 7% u 2022., najviše u četiri desetljeća. U Njemačkoj će stopa biti bliža 10%, što je prvi nalet dvoznamenkaste inflacije od 1951.
Zajednički čimbenici koji posvuda povećavaju inflaciju bili su skokoviti troškovi goriva i hrane. Cijene mnogih roba široke potrošnje već su rasle početkom 2022. zbog dugotrajnog utjecaja covida-19 na opskrbne lance. Ruska invazija na Ukrajinu u veljači pokazala se još razornijom. Cijena nafte porasla je za trećinu jer su zapadne zemlje uvele sankcije Rusiji, velikom proizvođaču sirove nafte. Cijene hrane također su porasle, potaknute troškovima gnojiva i transporta, kao i ruskim blokadama izvoza žitarica iz Ukrajine, velikog proizvođača pšenice. U ekonomskom smislu, to je predstavljalo klasični šok ponude. Nagli porast cijena ključnih roba brzo se uvukao u svakodnevni život građana svijeta. U Europi, dugo ovisnoj o ruskom plinu, milijuni će si ove zime teško priuštiti grijanje. U svim regijama hrana i gorivo u prosjeku su činili više od polovice inflacije u 2022.
Da je inflacija samo fenomen na strani ponude, bilo bi dovoljno bolno. Ali najviše zabrinjavajući razvoj događaja za čelnike središnjih banaka bio je taj da su pritisci prodrli u "temeljne" komponente indeksa cijena - to jest, dobra i usluge osim nestabilne hrane i energije. Rast temeljnih cijena bio je pokazatelj da inflacija sama od sebe dobiva zamah.
To je pak ukazalo na uzroke izvan naftnog šoka. Mnoge zemlje sada imaju izuzetno skučena tržišta rada, djelomično rezultat vala prijevremenog umirovljenja tijekom pandemije. Kao rezultat toga, tvrtke isplaćuju veće plaće kako bi privukle radnike, povećavajući inflacijski zamah. U Americi, gdje je porast temeljne inflacije bio posebno strm, dodatni krivac bili su pretjerani poticaji - od strane vlade i Fed-a - na vrhuncu covida. Veći dio 2022. to se pretvorilo u pregrijanu potražnju, sa stvarnom osobnom potrošnjom većom od trenda prije pandemije. Znakovito, veliko gospodarstvo s najnižom inflacijom bila je Kina. Njegova strategija "nula-covid" gurnula je potrošnju daleko ispod trenda prije pandemije.
Gotovo posvuda postojala je tjeskoba da će rastuće cijene poništiti inflacijska očekivanja ljudi, navodeći ih da zahtijevaju veće plaće. Poznata kao spirala plaća i cijena, takva bi dinamika učinila inflaciju daleko težom za iskorijeniti. Sama prijetnja dinamike bila je dovoljna da potakne središnje banke na akciju. Fed je bio najagresivniji, podižući kamatne stope s nulte granice u ožujku na više od 4% danas, što je njegova najoštrija doza monetarnog stezanja u četiri desetljeća. Središnje banke diljem bogatog svijeta, od Stockholma do Sydneya, slijedile su ga za njim.
Jedan način gledanja na izglede inflacije za 2023. je dvoboj između oporavka ponude i pada potražnje. Obećavajuće je da su neki od čimbenika koji su potaknuli inflaciju početkom 2022. počeli blijedjeti. Cijene robe široke potrošnje pale su kako su se opskrbni lanci vratili u normalu. Cijena nafte pala je natrag na razinu od prije godinu dana, dijelom zahvaljujući oporavku proizvodnje. Stroža monetarna politika djeluje tako da guši potražnju, a i to se počelo događati. Sektori koji su najosjetljiviji na stope najviše trpe: iznenadno je zahlađenje zavladalo nekoć uzavrelim tržištima nekretnina, s presušivanjem transakcija. Ako oporavak ponude - uključujući, što je ključno, voljnih radnika - bude velik i dovoljno brz, središnje banke će možda moći zaustaviti pooštravanje prije nego izazovu duboku recesiju.
Ali u ovom trenutku čini se vjerojatnijim da će naplatiti pravi danak globalnom gospodarstvu. U 2023. strah od inflacije mogao bi ustupiti mjesto zabrinutosti oko nezaposlenosti.
