Bakar ulazi u superciklus, ponuda ne može zadovoljiti potražnju

Dugo je cijena bakra na svjetskim tržištima samo neznatno oscilirala i za investitore nije igrala nikakvu veliku ulogu. Ali, izgleda da se to upravo mijenja. Od travnja se cijena crvenoga metala uporno približava granici od 10.000 dolara za tonu. Do tada je postojala pouzdana korelacija između globalnoga gospodarskog rasta i potražnje za bakrom. Ali, sad unatoč slaboj konjunkturi svjetskoga gospodarstva potražnja za bakrom osjetno raste.

Cijena bakra je na londonskoj burzi metala London Metal Exchange prvog svibnja skočila za 1,7 posto na 10.033,50 dolara za tonu. Bakar je time bio ponovo dosegao cijenu iz travnja 2022. “Indeksni fondovi i fondovi koji trguju na burzi guraju novac privatnih investitora na tržište metala”, objašnjava Sandeep Daga iz analitičke tvrtke Metal Intelligence Centre u izjavi za agenciju Reuters.

Ako se proizvodnju energije želi odvojiti od korištenja fosilnih izvora, to se može postići samo elektrifikacijom gospodarstva – a za nju je nužan crveni metal. „Bakar je na temelju svojih fizikalnih osobina – prije svega svoje električne vodljivosti – najvažnija sirovina za energetski zaokret”, kaže Joachim Berlebach iz tvrtke Earth Resource Investments iz Züricha u razgovoru za DW. “Ako stvarno želimo napustiti korištenje fosilnih izvora energije, trebali bismo u iduća tri desetljeća otprilike jednaku količinu bakra kao u cijeloj dosadašnjoj ljudskoj povijesti.”

Michael Widmer je strateg za sirovine u banci Bank of America (BofA). I on je u njemačkim novinama za gospodarska pitanja Handelsblatt kao glavni razlog rasta cijene bakra naveo dekarbonizaciju gospodarstva. “Bakar se koristi u gotovo svim branšama i zato vrijedi kao indikator konjunkture.”

Ali, ne samo da potražnja raste, nego i ponuda stagnira ili čak opada, što cijene dodatno tjera u visine. Stručnjak za sirovine Berlebach se tomu ne čudi: “Zbog nedostatka investicija u nove rudnike u posljednjih deset godina nema dovoljno rudnika bakra.”

Na nedostatak investicija žali se i analitičar Widmer iz BofA. Na temelju podataka koje je prikupila Međunarodna agencija za energiju (IEA), kaže Widmer, “možemo procijeniti kolika će biti godišnja potražnja za bakrom do 2050. godine. Onda možemo izračunati koliko moramo investirati u nove rudnike: najmanje 127 milijardi dolara godišnje. Ali, prošle godine je to bilo samo 104 milijarde dolara. Od 2012. su se investicije stalno smanjivale.”

Ali to nije sve, problem se ne može brzo riješiti, kaže Berlebach: „Čak i ako bi cijena bakra dalje rasla, njegova proizvodnja ne bi mogla biti dovoljno brzo povećana, jer od prvog bušenja do proizvodnje prođe do 15 godina. Zbog pada količine bakra u rudači novi rudnici moraju biti koncipirani i s većim kapacitetom.”

Ali, novi rudnici nailaze često na otpor, kaže Widmer, jer „vađenje bakra opterećuje okoliš”. U razgovoru za Handelsblatt on ukazuje na jedan primjer iz središnje Amerike: prošle godine je rudarsko poduzeće First Quantum moralo zatvoriti najveći rudnik bakra u Panami.

“Najprije je postojao konflikt između vlade i poduzeća First Quantum. Onda su došli prosvjedi lokalnog stanovništva. Na kraju je vlada zatvorila rudnik i rekla da on više neće doći na tržište.”

Kad se radi o sirovinama ili metalima, uvijek se čuje napomena da ove ili one sirovine ima i u Njemačkoj, ali da ju samo treba iskopati. Joachim Berlebach stvari ne vidi tako. Proizvodnja bakra u Njemačkoj se ne isplati, u rudači ga je razmjerno malo i to je moguće “samo teoretski”, kaže Berlebach.

„Rudarstvo u velikim količinama u Njemačkoj po mom mišljenju nije moguće zbog nedostatka velikih nalazišta i birokratski postupaka koji dugo traju. Mi smo ovisni o nalazištima u Južnoj Americi ili u Kongu.” Na naše pitanje, bi li Njemačka mogla riješiti svoju ovisnost o uvozu bakra, on je zato kratko i jasno odgovorio: „Ne!”

A bez bakra, bez obzira odakle on dolazio, se ne može.

“Za dalekovode se može, istina, koristiti aluminij, ali čim vam je potrebna neka zavojnica, kao primjerice u nekoj vjetroelektrani ili električnom automobilu, ne možete bez bakra. Aluminij ima samo 65 posto vodljivosti bakra, kablovi od njega bi bili predebeli.”

Analitičar Michael Widmer iz Ban of America smatra da će visoka cijena bakra trajno ostati. „Naravno da može doći do kratkoročnih korektura, ali dugoročno očekujem rast cijena”, kaže Widmer za Handelsblatt. Taj metal stoji zacijelo pred jednim takozvanim „superciklusom”, koji će dugo trajati.

Ni Joachim Berlebach ne računa s padom cijena.

„Trenutno Future Markets ukazuju na rastuće cijene. Nestašica kod vlasnika rudnika je na najvišoj razini.” Istovremeno troškovi važenja i daljnje obrade bakra su „na rekordno niskoj razini”, piše DW.

Ali, stižu i ovakve vijesti: Norveška vlada priprema početak vađenja bakra na velikim dubinama mora ispred svoje obale. Već početkom 2023. je mjerodavna ustanova za projekte na morskoj pučini izvijestila da se u norveškim vodama nalaze „velike količine rudnog bogatstva”. Ne samo cinka i kobalta, nego i bakra. Ali, izgleda isključenim da bi to moglo zadovoljiti aktualnu glad za crvenim zlatom.