Mljekarski sektor devastiran: Veliki broj proizvođača trajno odustaje od proizvodnje mlijeka

Mljekarski sektor već je godinama devastiran, bilježi se pad proizvodnje i izvoza dok istodobno raste uvoz.

Hrvatska je 2018. godinu završila s 139.000 mliječnih krava, što je čak 25% manje u odnosu na 181.000 iz 2012. godine ili za 40% manje u odnosu na broj krava u 2007. godini.

Drastično smanjenje broja isporučitelja mlijeka pokazuje da veliki broj proizvođača izlazi iz ove proizvodnje i trajno odustaje od proizvodnje mlijeka.

Razvidno je da se najveći šok dogodio ulaskom u Europsku uniju 2013. godine, kada se tržište mliječnih proizvoda potpuno liberaliziralo, a s druge strane, izvoz u zemlje CEFTE preko noći se suočio s novim carinskim barijerama.

Iako je 2014. godine došlo do blagog oporavka, od tada otkup velikih otkupljivača bilježi stalan pad. Kada se promatra pad otkupa kod velikih otkupljivača u odnosu na 2009., on do 2018. godine iznosi čak 31%.

Ostali otkupljivači nisu u promatranom razdoblju uspjeli imati ni jedan period oporavka, štoviše, njihov se otkup u 2018. smanjio za čak 57% u odnosu na 2009. godinu. Iz godine u godinu, njihov otkup mlijeka pada gotovo jednakim postotkom, s prosječnom stopom pada od 13% godišnje.

Sve ovo samo je dodatna ilustracija devastacije koja se događa u mliječnom sektoru u Hrvatskoj i koja prijeti da Hrvatska ostane potpuno bez vlastitog mlijeka za zadovoljavanje vlastitih potreba. Naime, trenutno je samodostatnost Hrvatske u mlijeku 52%, a prisutni trendovi pokazuju da do oporavka sektora još nije došlo.

Prema posljednjim podacima TISUP-a s kraja lipnja ove godine, u isporuci mlijeka otkupljivačima u travnju 2020. godine sudjelovalo je 4.455 isporučitelja, a isporučena količina kravljeg mlijeka iznosila je 37.399.390 kg. Isporučena količina mlijeka u travnju ove godine bila je u odnosu na prethodni mjesec niža za 3,3 %, a u odnosu na isti mjesec lanjske godine za 4,1%. Prema procjeni količina mlijeka koje se očekuje u isporuci za svibnju 2020. god iznosi 38.742.569 kg.

U razdoblju od siječnja do ožujka 2020. godine udio vrijednosti izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda činio je 2,9 % ukupne vrijednosti izvoza poljoprivredno prehrambenih proizvoda, dok je u istom razdoblju udio vrijednosti uvoza u ukupnoj vrijednosti uvoza poljoprivredno prehrambenih proizvoda činio 7,2 %. Ukupan uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u u razdoblju od siječnja do ožujka 2020. godine iznosio je 62.004.706 EUR odnosno 68.612 t dok je izvoz iznosio 16.267.357 EUR odnosno 15.028 t. Deficit u spomenutom razdoblju iznosi 45.737.349 EUR što je povećanje za 22,6 % u odnosu na isto razdoblje lanjske godine.

U grupi mlijeko i mliječni proizvodi (KN 0401-0406) najznačajniji izvozni proizvodi na razini vrijednosti razmjene su sirevi i skuta s ostvarenim udjelom od 43 %; mlaćenica, jogurt, kiselo mlijeko, kefir i ostalo s udjelom od 2 %, te mlijeko i vrhnje, nekoncentrirani i nezaslađeno s udjelom od 22%. U uvozu najznačajniji udio od 44 % ostvarili su sirevi i skuta, te mlijeko i vrhnje, nekoncentriran i nezaslađeno od 35%. U mljekarskom sektoru u razdoblju od siječnja do ožujka 2020. godine u odnosu na isto razdoblje 2019. godine došlo je do vrijednosnog povećanja uvoza od 13,7 % i vrijednosnog smanjenja izvoza od 5,4 %. Pokrivenost uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda izvozom u razdoblju od siječnja do ožujka 2020. god iznosila je katastrofalnih 26,2 %.

Analitičari SMARTER-a smatraju kako bi se Hrvatska morala strateški opredijeliti za proizvodnju mlijeka potrebnog za ishranu njenog stanovništva i onda napraviti program kako podići broj krava na farmama. Mjera u kojoj se dijele tri junice po farmi sigurno nije rješenje ovog problema, poglavito kada iza toga ne postoji kontrola gdje su te junice završile i gdje je završio podmladak. Za oporavak stočnog fonda Hrvatska mora izdvojiti bitno više sredstava nego što to danas čini jer visinom sadašnjih potpora ona ne može dostići zaostajanje u proizvodnosti mlijeka koje ima.

U sljedećem razdoblju, kao jedno od rješenja za tržišne probleme farmera, nužno se nameće potreba za njihovim udruživanjem u različite oblike proizvođačkih organizacija kroz koje bi mogli osnažiti svoju poziciju u pregovorima s velikim mljekarama, a i kroz zajedničku suradnju organizirati vlastitu preradu, odnosno izlazak na tržište.

Država bi morala ovo poticati jer će proizvođačke organizacije, u sljedećem programskom razdoblju imati ekskluzivna prava na dio potpora iz EU, koje hrvatski farmeri ni do sada nisu punu koristili zbog niske stope udruživanja.