Trgovina vodom na burzi: Tko će profitirati?

Kada Edgar Terry u jutarnjim satima jutrom hoda po svojim poljima, u glavi mu je samo jedna stvar. Voda. 61-godišnji farmer je vlasnik više do 700 hektara zemlje, ukupno 12 polja zasađenih paprikom, jagodama, špinatom, korijanderom i celerom. Sve se to mora navodnjavati, i to tijekom cijele godine. Farma Terryjevih je obiteljsko domaćinstvo već 126 godina. Nalazi se u okrugu Ventura, oko sat vožnje sjeverno od Los Angelesa – u kraju u kojem bi uskoro moglo nestati vode.

„Nema dana, a da ne mislim na vodu. Posebno sada kada vlada suša", kaže ovaj poljoprivrednik.

2.000 milja istočno, u Chicagu, žele riješiti problem manjka vode u Kaliforniji. Na najvećoj robnoj burzi u svijetu – Chicago Mercantile Exchange (CME), na kojoj se trguje terminskim ugovorima, derivatima i opcijama za agrarne proizvode ili plemenite kovine, spekulira se uglavnom naftom, drvetom i aluminijem. Ali, od prosinca prošle godine investitori mogu "konzultirati i „Nasdaq Veles California Index" - indeks koji prati cijene prava na upotrebu vode u Kaliforniji, tzv. "water futures”.

"Futures” su terminski (budući) ugovori, kojim se kupac i prodavač obvezuju na isporuku robe u određeno vrijeme u budućnosti i po unaprijed određenoj cijeni. Upravo takvi ugovori bi trebali poljoprivrednicima pomoći u planiranju opskrbe vodom.

I gradska komunalna poduzeća i firme koje distribuiraju energente mogli bi profitirati od „futuresa", priopćila je burza CME. U pacifičkoj američkoj saveznoj državi Kaliforniji voda oskudna roba. Zbog sušnih razdoblja i šumskih požara cijena vode raste, često i preko noći. Ovdje se „u najboljem slučaju“ mogu samo procijeniti troškovi za idućih šest mjeseci, izjavio je za Bloomberg magazinu Patrick Wolf, menadžer NASDAQ-a, burze koji se bavi i „futuresima" u Kaliforniji, najvećem američkom tržištu vodom.

Farmeri poput Terryja u ovoj inicijativi Wall Streeta vide šansu za dugoročnijim, pouzdanim planiranjem. Ako bi zaprijetila suša, onda bi se mogli na vrijeme i povoljno opskrbiti vodom. Jer, cijene zbog suše često eksplodiraju, kaže Terry, koji je ujedno i profesor financija na Luteranskom sveučilištu u Kaliforniji. S "futuresima” se, pojednostavljeno govoreći, po današnjoj cijeni kupuje "robu” koja će biti isporučena u budućnosti.

U susjednom okrugu Kern poljoprivrednici desetljećima koriste sve više i više otpadnih (ali pročišćenih) voda iz proizvodnje nafte i zemnog plina. S tom vodom oni na primjer navodnjavaju svoja polja u dugim sušnim fazama. Godišnji udio reciklirane vode u budžetu za navodnjavanje danas iznosi 25 do 30 posto. Stručnjaci i aktivisti za zaštitu prirode redovito upozoravaju na zdravstvene rizike - obzirom da se u recikliranoj vodi pronalaze i tragovi kemikalija kao što je arsen i neke druge otrovne tvari.

Stručnjaci također upozoravaju da bi „vodeni futuresi” mogli imati i ozbiljne posljedice za potrošače. Iza toga se prije svega kriju etička pitanja. Smije li jedan toliko esencijalni proizvod za ljudski život uopće biti objekt špekulacija. „Mi moramo misliti i na potencijalne direktne i indirektne negativne posljedice, pogotovo ako vodu tretiramo kao robu a ne kao resurs", kazao je Financial Timesu Simon Puleston Jones, bivši šef europske podružnice američke trgovinske organizacije „Futures Industry Association" (FIA). On strahuje od pritiska na cijene (i njihov rast), odnosno špekulacije na račun siromašnih.

Prema podacima Ujedinjenih naroda više od 2,2 milijardi ljudi u ovom trenutku nema pristup čistoj vodi za piće. UN strahuje da će se situacija pogoršati. „Jako sam zabrinut da će se vodom trgovati kao zlatom, naftom i drugim sirovinama“, kaže posebni izvjestitelj UN-a Pedro Arrojo-Agudo.

Već se nekoliko puta pokazalo da spekulacije mogu izazvati i prehrambene krize. Od 2008. do 2010. „hedge” fondovi su uložili mnogo novca na rast cijene kakaa, zbog čega su cijene na końcu doista porasle i to za čitavih 150 posto. I kod rasta cijena pšenice i soje, 2007. i 2008. godine financijski žongleri su umiješali svoje prste u igru i izazvali glad i socijalne nemire u zemljama u razvoju.

No, burza u Chicagu ponovno smiruje brige: „futuresima” za vodu će se, tvrde oni, trgovati samo regionalno, a na końcu konca najveći dio kalifornijskih prava na vodu je u rukama opskrbljivača. Pritom su ugovori, kako se kaže, formulirani kao takozvani "financially settled contracts" – tu ustvari ne kola „prava voda“ već samo novac, odnosno „voda na papiru”. Tako bi se trebalo spriječiti investitore s velikim skladišnim kapacitetima da stvaraju umjetnu nestašicu vode, kako bi profitirali od rasta cijena.

Za Terryja su „vodeni futuresi” jednostavno besmisleni.

„Nama farmerima je potrebna voda za naša polja a ne voda na papiru", kaže ovaj 61-godišnjak. Zbog toga će se, dodaje on, i dalje više oslanjati na vlastitu inicijativu, koju je zbog nestašice vode pokrenuo prije nekoliko godina – radi se o „Fox Canyon Groundwater Market” (slobodni prijevod: Tržište podzemnih voda) – o lokalnom sustavu trgovine za poljoprivrednike.

Tržište za kupovinu i prodaju podzemnih voda je u praksi moguće, jer strogi kalifornijski propisi trgovinu ograničavaju na korištenje voda iz rijeka, potoka i jezera. Ovdje pravo nekog vlasnika zemljišta propada, ako ne iskoristi svu vodu koja mu legalno stoji na raspolaganju. Tako bi zahvaljujući Terryju poljoprivrednici sada barem mogli prodati višak kapaciteta vode koju sami crpe. Dakle, sustav trgovine vodom funkcionira već dugo, ali samo na ograničenoj, regionalnoj razini.