Turska: Subvencionirani krediti za kupnju fizičkog zlata novi trend

Turci vide sužavanje mogućnosti ulaganja zbog prevladavajućih negativnih realnih deviznih tečaja, a na zlato gledaju kao na sigurnu luku, navodi se u publikaciji.

- Pad stopa potrošačkih zajmova također je učinio da građani budu skloni zlatu, citiran je Akif Turker, zlatar na Grand Bazaaru u Istanbulu.
Bazaar je povijesno vodeća zlatarnica u Turskoj.

- Građani su počeli kupovati zlato kad su cijene stajale 300.000 lira po kilogramu, a sada su cijene dosegle 400.000 lira, dodao je.

Građani najprije dolaze da pitaju o cijenama, a zatim uzimaju gotovinski predujam s novčanim ratama putem svojih kreditnih kartica kako bi kupili fizičko zlato za ulaganje, rekao je Ali Vurmaz, još jedan zlatar na Grand Bazaaru.

Jedan navodni kupac na Bazaaru navodno je rekao kako je dva puta uzimao predujam s novčanim obrocima uz svoju kreditnu karticu.
Prvi put kupio je četvrtinu zlatnika s avansom od 10.000 lira na raspolaganju za 12 mjesečnih rata. On će banci vratiti 12.800 turskih lira. Drugom prilikom je uzeo novčani predujam od 7000 lira nakon što je vrijednost njegovog zlata porasla na 14.300 lira.

Građani postepeno prodaju svoje zlato kako bi otplatili rate kredita u banci, kazao je Mehmet Ali Yildirimturk, još jedan zlatar na Grand Bazaaru.

Procjenjuje se da Turci imaju više od 5.000 tona zlata "ispod madraca". Količina deviznih ušteda na takav način nije poznata.
Sedmog lipnja pro-erdoganski dnevnik Aydinlik izvijestio je da su Turci koji ne žele platiti Tobin porez od 1% na konverzije valuta krenuli prema Grand Bazaaru, baš kao i u dobrim starim danima.

Tobin porez odnosi se i na fakturirane kupovine zlata.

Tahtakale na Grand Bazaaru najpoznatije je vanjskotrgovinsko Forex tržište u Turskoj, ali je izgubilo svoju popularnost nakon što su devizne transakcije putem finansijskog sistema postale jednostavnije.

Sedmog travnja neimenovani ljudi koji su upoznati s tim pitanjem rekli su Bloombergu da je turski bankarski regulator BDDK poslao pismo nekim neimenovanim bankama tražeći od njih da spriječe zajmoprimce da koriste dug za ulaganje u strane valute, zlato i udjele.

To je doslovno nemoguća misija. Čak i ako bi turske banke mogle spriječiti zajmoprimce da ulažu takve investicije u prvoj instanci, tada ne bi bilo moguće kontrolirati što će raditi sa svojim novcem u sljedećoj ili čak kasnijoj instanci.

Kasnije u travnju, dnevni list Hurriyet izvijestio je da je pitanje zloupotrebe potrošačkih kredita postavljeno na sastanku vlade i na raspravama koje je održao izvršni odbor vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP).