Preuzimanje Petrokemije u slijepoj ulici, evo gdje je zapelo

No, novi vlasnik još nije preuzeo tvrtku. Malo je službenih informacija dostupno o tomu gdje je zapelo u tom postupku, no činjenica je da stvar stoji, a time i pogoni u Kutini, gdje sve više raste zabrinutost za sudbinu njihovog najvažnijeg gospodarstvenika, piše Poslovni dnevnik.

Kada se film vrati unatrag, već kod objave informacije o prodaji Terra Mineralnih gnojiva, rečeno je da će “do promjene vlasništva i okončanja procesa doći nakon što budu ispunjeni uvjeti iz samog kupoprodajnog ugovora”. Koji su to uvjeti, nije precizirano, no sad se ispostavlja da prije prepuštanja Terra Mineralnih Gnojiva novom vlasniku PPD i Ina moraju dobiti suglasnost Vlade. Takav je odnos, naime, utvrđen ugovorom o dokapitalizaciji i restrukturiranju Petrokemije kojeg su 2018. sklopili država i PPD i Ina.

Taj je ugovor javno nedostupan, zbog čega je i cijeli postupak oko njega pun nejasnoća i nepoznanica, no ono što je jasno jest da ugovor kojeg su turski kupci zaključili neće biti validan dok država ne odobri izlazak postojećih “sponzora” iz Terra Mineralnih Gnojiva. Iako se to, po očekivanjima Ine i PPD-a trebalo više-manje odviti tehnički, to, barem kako se sad čini, neće biti slučaj. Prema dostupnim informacijama, već neko vrijeme traju pregovori države, točnije Ministarstva gospodarstva, s Inom i PPD-om. Ministarstvo želi podvući crtu i prije nego razgovara s novim partnerom želi jasno utvrditi što je od obveza iz ugovora 2018. provedeno, a što nije.

Prijedlog je da se potom utvrdi aneks ugovora o dokapitalizaciji, kako bi s Yildirimom bio utvrđen “clean start”.

Yildirim je očito ušao uvjeren da će moći dobiti ono što i PPD i Ina, te da će sva jamstva koja su oni imali ostati.

Nema službenih informacija što su sve sporna pitanja, no neslužbeno se čuje da najveći problem predstavlja činjenica da su PPD i Ina imali obvezu dokapitalizirati Petrokemiju s više od 600 milijuna kuna, no pritom navodno nije i definiran precizan vremenski okvir u kojemu će se ulaganja odvijati. Tek je načelno utvrđeno da je rok za ispunjenje te obveze 2028., dakle 10 godina od preuzimanja.

U međuvremenu su trebale biti regulirane okolišne dozvole, što pretpostavlja ulaganja u moderna postrojenja, budući da je tehnološki i ekološki Petrokemija desetljećima zapostavljena i u zaostatku je za današnjim standardima. No, kako nisu realizirana ulaganja u eko-sustav, pojedine dozvole neće vrijediti već iduće godine. A to bi, de facto, značilo da se dovodi u pitanje redovito poslovanje Petrokemije.

Taj najcrnji scenarij ne priželjkuje nijedna strana, a najmanje Kutinčani i 1300 zaposlenika Petrokemije, no u Ministarstvu gospodarstva smatraju neprihvatljivim da u uvjetima kada se u EU sve podređuje zelenoj politici pristaje ispoštovati nerealna obećanja o automatskom revidiranju okolišnih dozvola. Tim više što se pitanje okolišnih dozvola poteže još iz 2013., te se kutinskom proizvođaču gnojiva već izašlo u susret, a ulaganja nisu provedena.

Stoga u Ministarstvu kane, kako se čuje, stajati na pozicijama definiranja čistih i preciznijih odnosa s novim većinskim vlasnikom. Već ovaj tjedan očekuje se i da će sjesti za stol s predstavnicima Yildirima u Ministarstvu gospodarstva i razmijeniti informacije, iako to, kako se čuje, nije i prvi razgovor koji će voditi predstavnici države s potencijalnim kupcem Petrokemije. U studenome su, prema dostupnim informacijama, predstavnici turske grupacije bili u službenom posjetu i predstavili se ključnim predstavnicima države za daljnju suradnju oko Petrokemije, a tom prigodom zamoljeni su da predaju plan ulaganja i poslovanja za Petrokemiju nakon preuzimanja Terra Mineralnih Gnojiva. No, iako su čvrsto stisnuli ruku i najavili da će promptno dostaviti dokumentaciju, ona još nije stigla u Ministarstvo.

Nakon što su u studenome potpisali ugovor s PPD-om i Inom, predstavnici Yildirima, braća Ali Riza i Robert Yuksel Yildirim, promptno su otputovali u Kutinu i prezentirali predstavnicima radnika planove. Nakon sastanka jasno su dali do znanja da su predvidjeli velike iznose ulaganja s obzirom na europske propise vezane uz okoliš i emisije CO2. Žele proizvoditi u Petrokemiji oko 1,3 milijuna tona mineralnih gnojiva, što je sadašnji kapacitet, a budući da su u Turskoj velik proizvođač gnojiva, kane i uvoziti, pakirati i prodavati oko 700.000 tona.

No, o tome s predstavnicima Ministarstva gospodarstva tek trebaju razgovarati, jer oni ulazak novog vlasnika u Terra Mineralnim Gnojivima žele iskoristiti za revidiranje i jasnije definiranje odnosa.

“Što ako Yildirim ne želi nastaviti s proizvodnjom, ako ih zanima samo Luka Šibenik koja je u vlasništvu Petrokemije i ako će samo prepakiravati gnojivo, za to im ne treba 1300, već je dovoljno 300 radnika”, prevladavajući je stav u Ministarstvu gospodarstva. Država je, kaže jedan od sugovornika, dugo puštala Petrokemiju da se sama snalazi na tržištu, pada u gubitke, gubi konkurentnost, sve kako bi očuvali socijalni mir, no kad je preuzela velike terete na sebe, ostavila je prilično labav prostor da se restrukturiranje provede u brzini kojom se priželjkivalo. K tomu je nastupila najprije kriza zbog pandemije, a potom eksplozija cijene plina, koji je za ovu proizvodnju ključna sirovina.

Zbog cijena plina koje su nakon početka rata u Ukrajini prelazile 300 eura po megavatsatu uprava je tvrdila da ne može organizirati proizvodnju po cijenama iznad 150 eura, no danas je ona na pretkriznoj razini, a pogoni i nakon godinu dana stoje. Vremena za čekanje nema, no svijetlu točku donekle daje to što u kutinskoj tvrtki već nekoliko tjedana svakodnevno borave dva predstavnika Yildirima, koji pomno motre sve što se u tvrtki događa.