ESLJP: Hrvatska povrijedila prava dioničarima Croatia banke

Podnositelji su bivši dioničari Croatia banke kojima su odlukom Vlade RH iz rujna 1999. o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke dionice povučene i poništene te je određeno da se izdaju nove dionice Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga.

Tijekom 1999. i 2000. nekoliko dioničara te banke podnijelo je odvojene prijedloge za ocjenu ustavnosti i zakonitosti navedene vladine odluke, prigovarajući da su im povrijeđena ustavna prava, ujedno smatrajući da je odluka bila nepotrebna s obzirom na financijsko stanje banke.

Ustavni sud je 2003. obustavio postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti jer je u međuvremenu ukinut zakon na kojem se temeljila odluka Vlade RH.

Podnositelji su pred domaćim sudovima pokrenuli građanske postupke pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv banke i Agencije tražeći od suda da donese deklaratornu presudu potvrđujući da su oni i dalje imatelji dionice te naloži Agenciji da prenese odgovarajući broj dionica iz svog portfelja na podnositelje.

Alternativno, potraživali su naknadu štete, tražeći solidarnu isplatu naknade za protuvrijednost dionica.

Domaći sudovi su odbili sve tužbene zahtjeve podnositelja, smatrajući da je odluka vlade bila upravni akt, koji se trebao osporavati pred Upravnim sudom, da tuženici nisu bili odgovorni za štetu koju su podnositelji pretrpili poništenjem dionica budući su postupali sukladno odluci o sanaciji i restrukturiranju, a ne samovoljno i protupravno te da je Ustavni sud jedini bio nadležan ocijeniti ustavnost predmetne Odluke.

Podnositelji zahtjeva prigovorili su da je odluka o oduzimanju dionica bez naknade bila neustavna, a da su domaći sudovi odbili ispitati usklađenost iste s Ustavom i zakonom.

Imajući u vidu da je o istom pravnom pitanju već ranije rješavao sud u Starsbourgu se pozvao na svoja utvrđenja iz presude od 19. studenog 2020.

"U bitnome, u tom predmetu sud je smatrao da domaći sudovi nisu ispitali argumente podnositelja o tome jesu li ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka sanacije te da odluka Vlade nije bila podvrgnuta sudskoj kontroli pa im je stoga povrijeđeno pravo na pristup sudu", izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

"Nadalje, sud je smatrao da podnositeljima nije pružena prilika učinkovito osporiti navedenu odluku Vlade, čime je miješanje bilo nezakonito, protivno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, ne ulazeći pritom u daljnje razmatranje je li odluka bila u općem interesu i je li postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa i prava podnositelja", dodao je ured.

Sud je konačnom presudom prvom podnositelju zahtjeva dosudio 3750 eura naknade za nematerijalnu štetu i 4141 euro za troškove i izdatke postupka, a drugom 3000 eura za nematerijalnu štetu i 2535 eura za troškove i izdatke predpostupka.