Pitanje svih pitanja: Gdje pronaći radnike?

Prošla godina donijela je pad broja službeno registriranih nezaposlenih, rast zaposlenosti, rast aktivnog stanovništva i dvoznamenkasti rast prosječnih bruto i neto plaća.

I treću godinu za redom broj registriranih nezaposlenih osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nastavio se smanjivati pa je prosječan broj nezaposlenih osoba pao ispod 109 tisuća osoba što je 6,2% niže u usporedbi s 2022. Uz istovremeni rast aktivnog stanovništva na 1.749 mil. (+0,7% na godišnjoj razini) registrirana stopa nezaposlenosti spustila se na još jednu povijesno najnižu vrijednost, 6,2%.

S druge strane, i podaci iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje potvrdili su rast zaposlenosti po sličnim stopama kao i u prethodnoj 2022. godini, od 2,5%. Rast broja osiguranika primjetan je u gotovo svim djelatnostima izuzev Poljoprivrede (-0,1%), Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (-0,9%) te Financijskih djelatnosti i djelatnosti osiguranja (-2,1%). Štoviše, financijske djelatnosti bilježe kontinuirani pad broja zaposlenih i devetu godinu za redom (od 2015.) kao posljedica konsolidacije i strukturnih promjena u samoj djelatnosti.

Promatrano prema djelatnostima najveći doprinos rastu zaposlenosti došao je iz Stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti, Djelatnosti pružanja smještaja i usluživanja hrane te građevinarstva. Potonje dvije generirale su preko 30 posto novoosiguranih osoba.

Indikativno je primijetiti da je svega trećina novoosiguranih osoba došlo iz „bazena lokalnog radnosposobnog stanovništva“ što je najniže do sada, odnosno od kada je dostupna statistika, a vjerojatno i u novijoj hrvatskoj povijesti. Dio rasta broja osiguranika (ili njih 15,9%) generiran povratkom dijela umirovljenika na pola radnog vremena. Njihov prosječan broj tijekom 2023. dosegnuo je 26,6 tisuća s vrhuncem u središnjoj turističkoj sezoni kada je premašivao 28 tisuća.

Prosječno je preko polovice novoregistriranih osoba pri HZMO-u došlo od zapošljavanja radnika iz trećih zemalja (van Europske unije). U prosjeku je njihov broj iznosio 66,7 tisuća te tako bio 46% veći u odnosu na 2022. Naravno, zbog izrazite sezonalnosti uvjetovane kretanjima u turizmu njihov broj je tijekom ljetnih mjeseci premašivao 80 tisuća. Iako još uvijek najveći broj radnika dolaze iz BiH te Srbije (ukupno preko 30%), sve veći i rastući broj radnika je iz dalekih azijskih država poput Nepala, Indije i Filipina. Rast gospodarske aktivnosti, snažna potražnja za radom uz olakšavanje „uvoza strane radne snage“ te relativno atraktivna geopolitička pozicija Hrvatske (osobito nakon ulaska u Schengensko područje), neki su od čimbenika koji su podržavali razmjerno snažnu dinamiku rasta broja stranih radnika posljednjih godina.

S obzirom da je tijekom prošle godine pri HZZ-u zaprimljeno preko 190 tisuća zahtjeva, od kojih je preko 160 pozitivno riješeno, predmnijevamo da je broj stranih radnika u Hrvatskoj zamjetno veći. Navedeno potvrđuje i statistika MUP-a prema kojoj je samo u prošloj godini izdano 172,5 tisuća dozvola za boravak i rad strancima, najviše u graditeljstvu (68,9 tisuća), turizmu i ugostiteljstvu (45,9 tisuća) te industriji (24 tisuće). Broj stranih radnika prema njihovoj evidenciji na kraju 2023. iznosio je 117.549 ili preko 8% zaposlenih u pravnim osobama čime se potkrepljuje procjena da se preko 10% zaposlenih u pravnim osobama odnosi na strane radnike i umirovljenike koje su se vratili na tržište rada kroz polovicu radnog vremena.

Godinu pred nama trebala bi obilježiti slična kretanja, ali umjerenijom dinamikom. Predviđamo tek minimalni pad stope nezaposlenosti (za 0,1-0,2 pb) te rast stope zaposlenih (osiguranih osoba) od 1,5%. Rast zaposlenih bi, prema našim očekivanjima, najvećim dijelom mogao biti realiziran zapošljavanjem stranaca. Potražnja za radom, mjerena OVI indeksom, u siječnju je zabilježila pad i na mjesečnoj i na godišnjoj razini. Štoviše, pad od 6,7 posto u odnosu na siječanj prošle godine najveći je pad vrijednosti indeksa u posljednje tri godine, a kontinuirano slabljenje dinamike rasta zaista može upućivati da se tržište rada nalazi na vrhuncu svojih pozitivnih trendova.

U uvjetima snažnog tržišta rada te visokog rasta cijena ne iznenađuje pritisak na rast plaća. Godišnje nominalne stope rasta zadržavale su se na dvoznamenkastim razinama pa je prosječna neto plaća od 1.148 eura bila nominalno 13% viša na godišnjoj razini. Naravno, uz godišnju stopu inflacije mjerenu indeksom potrošačkih cijena od 8% realni rast plaća iznosio je 5%. Isto tako zanimljivo je promotriti kumulativno razdoblje od 2020. godine kada su započeli snažniji inflatorni pritisci. U navedenom razdoblju (2020.-2023.) primjetan je da se realan skok plaća od 5,1%, ali on se dominantno (gotovo u cijelosti) dogodio tek u 2023. godini. U prethodne dvije godine nominalan rast plaća pratio je dinamiku rasta potrošačkih cijena.

Uzimajući u obzir cilj monetarne politike od „2%“ s razlogom se postavlja pitanje može li nastavak snažnog rasta plaća potaknuti spiralu ponovnog rasta cijena. Ovo je pitanje koje trenutno zaokuplja i nositelje monetarne politike u središnjici u Frankfurtu i predstavlja osnovni rizik ne samo naših projekcija već i projekcija inflacije za euro područje.

Rast plaća aktualizira pitanje produktivnosti (bruto dodane vrijednosti po zaposlenom), a time otvara niz strukturnih pitanja (obrazovanje, tehnološkog napretka i ulaganja u istraživanje i razvoj, poslovno i institucionalno okruženje itd.) koje u konačnici sve određuju razinu konkurentnosti. Međutim osim konkurentnosti ne samo na razini cjelokupnog gospodarstva treba sagledati detalje među pojedinim djelatnostima koje se uvelike razlikuju ne samo međusobno nego uspoređujući nas s drugim državama EU.

Tim pitanjima sigurno ćemo se baviti u sljedećim analizama jer kako P. Krugman kaže “Productivity isn’t everything, but in the long run it is almost everything. A country’s ability to improve its standard of living over time depends almost entirely on its ability to raise its output per worker.”