Rast plaća u eurozoni usporio na kraju 2023.

Iako je još uvijek visok, rast plaća u četvrtom tromjesečju smanjen je s rekorda u europodručju od 4,7 posto, zabilježenog u prethodna tri mjeseca, otkrio je u utorak pokazatelj dogovorenih plaća ECB-a.

Riječ je o mjeraču koji signalizira moguće pritiske na plaće skupljanjem neusklađenih podataka o državama, a ovaj se put iščekivao s većim nestrpljenjem nego inače jer se dužnosnici u Frankfurtu fokusiraju na troškove rada kao ključni čimbenik u odlučivanju kada je riječ o smanjivanju kamatnih stopa, objavio je Bloomberg.

Mnogi, međutim, još više žele vidjeti brojke za prvo tromjesečje 2024. koje bi trebale doći u svibnju.

- Ovo usporavanje rasta plaća krajem prošle godine trebalo bi donijeti olakšanje da se strahovita spirala plaća i cijena neće razviti u eurozoni. ECB će svakako htjeti pričekati podatke o rastu plaća u prvom tromjesečju prije nego što odluči o smanjenju stopa. Nema razloga da promijenimo naš zahtjev za prvi rez u lipnju - rekao je Carsten Brzeski, globalni voditelj makroekonomije u ING-u.

Predsjednica ECB-a Christine Lagarde prošlog je tjedna izdvojila plaće kao ‘sve važniji pokretač dinamike inflacije u nadolazećim tromjesečjima‘, istovremeno upozorivši protiv ‘ishitrenih odluka‘ o ublažavanju politike bez jamstva da će se rast cijena vratiti na cilj od dva posto.

Dok zasebna ECB-ova evidencija plaća nastavlja signalizirati snažne pritiske, sporazumi pokazuju da će se u posljednjem tromjesečju 2023. donekle smiriti, rekla je.

U prosincu je ECB projicirao da će se nominalni rast plaća postupno smanjivati tijekom vremena - na 3,3 posto u 2026. s 5,3 posto u 2023., u smislu naknade po zaposleniku.

Očekuje se da će povećanja plaća biti ograničena jer tvrtke sporije prenose veće troškove na potrošače. No dok neki dužnosnici vide da se to događa, drugi poput Roberta Holzmanna iz Austrije tvrde da tvrtke ‘vjerojatno neće apsorbirati sve veće izdatke za plaće‘.

Članica Izvršnog odbora ECB-a Isabel Schnabel ustvrdila je u petak da slaba produktivnost ‘pogoršava učinke trenutnog snažnog rasta nominalnih plaća na jedinične troškove rada za tvrtke‘, povećavajući rizik da tvrtke prebace veće troškove plaća na potrošače i odgode povratak inflacije na dva posto.