Regija gubi konkurentnost zbog skoka plaća i slabog rasta produktivnosti

Predviđa se da će produljeno razdoblje visokog rasta troškova rada zbog strukturnih ograničenja ponude na tržištima rada uzrokovati daljnju eroziju konkurentnosti.

Rast troškova rada u srednjoj i istočnoj Europi bio je među najvišima u svijetu u posljednjih nekoliko godina, potaknut rastućom inflacijom i ograničenim tržištima rada. Troškovi rada po radniku u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj porasli su u prosjeku za 12% g/g od 2022., što je značajno iznad prosjeka 2000.-19. od 5% g/g.

Jedinični troškovi rada (JTR) porasli su za 28% od 2020. – nešto što nije viđeno od ranih 2000-ih – odražavajući kombinaciju brzog rasta troškova rada i iznimno slabe produktivnosti. Tijekom 2000.-19., rast JTR-a u srednjoj i istočnoj Europi iznosio je u prosjeku samo 2-3% godišnje. Kad se u obzir uzmu porast jediničnih troškova rada kod konkurenata i deprecijacija valute, CEE je postao 14% manje konkurentan od početka 2020.

Porast JTR najveći je u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj (30%) i Poljskoj (25%), a najmanji u Češkoj i Slovačkoj (10%). Međutim, budući da je češka kruna zapravo aprecirala za 10% u odnosu na euro od 2015., gubitak troškovne konkurentnosti u Češkoj bio je mnogo veći. Mađarska forinta deprecirala je za 20% u odnosu na euro u istom razdoblju.

U svom osnovnom scenariju Capital Economics očekuje da će se prosječni rast troškova rada u CEE usporiti s 11,0% g/g u 2023. na 5,5% u 2026. i ostati tamo tijekom ostatka desetljeća. To bi još uvijek bilo jače od onog zabilježenog tijekom 2010.-19. (4,0% g/g).

Ovaj trend odražava stalna strukturna ograničenja ponude na tržištima rada u regiji zbog pada radno sposobnog stanovništva, ograničenog povećanja sudjelovanja u radnoj snazi među osobama starijim od 65 godina i kontinuiranog iseljavanja.

Capital Economics također predviđa da će se produktivnost u CEE – koja će se vjerojatno smanjiti za 1,0% u 2023. – vratiti u drugoj polovici ovog desetljeća na prosječne stope rasta od 2,0-3,0% g/g tijekom 2010.-19. To odražava očekivane relativno zdrave stope izravnih stranih ulaganja, nastavak priljeva sredstava EU-a i daljnji prijenos vještina i tehnologije.

Stavljajući zajedno troškove rada i produktivnost, konzultantska tvrtka predviđa rast jediničnih troškova rada za CEE od 5,0% g/g u 2024., 3,5% u 2025. i 3,3% od 2026. To bi bilo više od onog u razdoblju 2010.-19. od 2,0% godišnje.

To bi značilo da bi jedinični troškovi rada u srednjoj i istočnoj Europi u odnosu na Njemačku mogli porasti za daljnjih 14% od sada do kraja ovog desetljeća, čime bi kumulativni porast tijekom 2020.-2029. iznosio 32%.

Takav porast JTR-a pogodio bi izvoz i učinio gospodarstva manje privlačnima kao odredište za strana ulaganja.

Mađarska, Bugarska i Rumunjska su u opasnosti da dožive najveći porast JTR u odnosu na Njemačku u nadolazećim godinama, kaže se u izvješću. Predviđa da će rast ULC-a u tim zemljama ostati na 4,0-4,5% g/g do kraja ovog desetljeća.

Unatoč tome, čini se da će troškovi rada u SIE ostati mnogo niži od onih u Njemačkoj, što znači da rast troškova rada sam po sebi vjerojatno neće biti dovoljno velik da u potpunosti potkopa troškovne prednosti SIE.

Prosječni troškovi rada po radnom satu u srednjoj i istočnoj Europi iznosili su 11 eura 2022. u usporedbi s 37 eura u Njemačkoj, što je omjer od oko 30%. Dodana vrijednost po radniku bila je 45% od one u Njemačkoj, što znači da je svaki 1 € potrošen na troškove rada po osobi u srednjoj i istočnoj Europi i dalje proizvodio u prosjeku 35% više dodane vrijednosti nego u Njemačkoj.

Štoviše, gospodarstva SIE pokazuju velike troškovne prednosti iu drugim područjima, uključujući vrijednost zemljišta i imovine u usporedbi s ostatkom Europe.

Također postoji prostor za gospodarstva SIE da poboljšaju tehnološki intenzitet izvoza i napreduju u lancu vrijednosti. Udio proizvodne robe visoke tehnologije u ukupnom robnom izvozu u SIE (12%) nije puno veći nego u Brazilu, Indiji i Južnoj Africi (oko 10%).

Capital Economics stoga predviđa da će rast BDP-a u CEE vjerojatno prosječno iznositi 2,5-3,0% tijekom ostatka ovog desetljeća.

Glavni učinak visokog rasta troškova rada vjerojatno će se osjetiti kroz produljeno razdoblje visoke inflacije (osobito u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj).

Značajan gubitak troškovne konkurentnosti zbog visokog rasta troškova rada i razlika u inflaciji također će vjerojatno rezultirati slabijim nominalnim tečajevima. Predviđa da će valute SIE deprecirati u prosjeku za 5-10% u odnosu na euro do 2030.