Istina, redovitih članova može biti samo šesnaest, a primalo ih se samo tri. Nakon što su primljeni Željko Kaštelan i Bojan Jelaković, treće mjesto ostalo je upražnjeno, a pred vratima je ostala čekati i Markotić. Glasanje je bilo ove veljače, a postignuća uvažene znanstvenice i objavljeni znanstveni članci u Nature medicine te u The Lancetu nisu bili odraz izvrsnosti.
Podsjetimo, međunarodno priznata izvrsnost jednog Ivana Đikića također nije bila dostatna za ulazak u redovno članstvo HAZU-a.
I tako, Alemka Markotić nije ušla, a sljedeći su izbori tek kroz dvije godine.
HAZU ima stoljetnu tradiciju izvrsnosti, poznate akademike no, u zadnje vrijeme, diskreditira svoju akademsku izvrsnost. Osim vrhunskih dometa u znanosti, Akademija bi se trebala dičiti i pravednošću, a nerazumijevanje znanstvenog doprinosa kandidata te navodni razlozi da članovi odbijaju uvaženu znanstvenicu zbog svojih odnosa u liječničkim krugovima te lobiranjem, zgražaju javnost i postavljaju pitanje samog legitimiteta postojanja ovog najuzvišenijeg doma brojnih intelektualaca. Olako se zatvaraju granice uvažavanosti i stvara zatvoreni krug nedodirljivosti.
Blamaža je tim veća jer je Markotić već nekoliko tjedana kasnije na djelu pokazala i dokazala svoju izvrsnost. Njezine vještine preživljavanja u ratnim uvjetima s emotikonom na kraju životopisa danas su od vitalne važnosti za spas hrvatskog građanstva. Zbog tridesetogodišnjeg životnog iskustva mi danas nemamo kaos u zemlji. Ukoliko se i dogodi talijanski scenarij on neće imati nikakve veze sa stručnošću već s ljudskim faktorom koji svojom neodgovornošću dovodi u pitanje djelovanja postavljenog sustava.
Mali čovjek nije znanstvenik. Ne razumije epidemiologiju, projekciju, simulaciju, no osjeća nepravdu. Iako, zbog neupućenosti, nema nikakvog prava u odluci izbora članstva, usprkos tome što se iz njegova džepa izdvaja novac za plaće akademika, zna da Akademija mora poduzeti brze promjene u svom djelovanju.
Zbog ovakve samovolje nepovratno se urušava ugled nekad u svijetu uvažavane Akademije. Statut se pod hitno treba promijeniti i ubrzati izmjenu članstva prema dostignućima, postignućima ali i godinama, zahvalivši se ostarjelim akademicima prebacivanjem u počasni razred akademika.
Akademija je danas inertna, hermetična i treba svježe ideje kojima će se doprinijeti aktualizaciji znanstvenika te promociji znanosti u društvu. Znanost ne može živjeti samo za sebe.
Ona treba heroje, ne lažne PR likove već svjetski dokazane znanstvenike. Uz, u svijetu, izuzetno uvaženog Željka Kaštelana, u članstvo zasigurno pripada i Markotić čijem se radu i postupcima dive u svim državama zahvaćenima ovom pandemijskom pošasti.
Dvije godine do idućih izbora je puno predugo. Izbjegavanje odluke o trećem kandidatu solomonsko je rješenje koje tek naizgled abolira članstvo, no sve nas, obične smrtnike, dovodi u sumnju u potrebitost ovakve Akademije koja odbacuje znanstvenike visokih, svjetski priznatih dometa.
