Dobro jutro, Vijetname

Prije nekoliko dana je Samsung objavio da je, zbog pojave virusa među radnicima, prisiljen zatvoriti svoju tvornicu u gradu Gumi gdje sastavlja svoj model S20, i premjestiti proizvodnju u Vijetnam. Korejski div više od polovicu svojih mobitela proizvodi u Vijetnamu, i nipošto nije među rijetkima. Ono što bi se sasvim nedavno sastavljalo u Kini, danas je sve manje opcija za mnoge svjetski poznate proizvođače, a Vijetnamci javno sanjaju o tome da postanu – nova Kina.

Ova komunistička država, sa 95 milijuna stanovnika, je u top 15 najmnogoljudnijih zemalja na svijetu i nama najpoznatija kao poprište Vijetnamskog rata. Prethodno su se za samostalnost morali izboriti protiv Japanaca 1945. godine, te kolonijalne sile Francuske 1954. Osamdesete godine prošloga stoljeća dočekali su kao jedna od najzatvorenijih i najsiromašnijih zemalja svijeta, ali su se i oni okrenuli reformama koje su vodile tržišnom socijalizmu, po uzoru na Kinu, samo puno sporije.

Kako je cijena rada u Kini rasla, Vijetnam je konačno dočekao svoj trenutak, te je prije desetak godina počeo ugošćavati mnoštvo poznatih stranih kompanija. Sa 2-3 puta jeftinijom radnom snagom od one kineske, prvo su privukli proizvođače odjeće i obuće. Od 2010. godine čak polovica Nikeovih i Adidasovih tenisica dolazi baš iz Vijetnama. Japanska Honda, osim jeftine proizvodnje, okoristila se i vijetnamskim tržišnim ludilom za motociklima, a na red su uskoro počeli dolaziti i proizvođači elektroničke opreme.

Osim već spomenutoga Samsunga koji ulaže novih 700 milijuna USD u novu vijetnamsku tvornicu, i korejski LG tamo već proizvodi četiri svoje glavne linije proizvoda: televizore, frižidere, mašine za pranje rublja, i klima uređaje. A upravo uložu i novih 300 milijuna USD u novi proizvodni pogon u kojemu će proizvoditi i mobitele. Niska cijena rada (ispod 3 USD po satu), dobra investicijska politika, dugačka morska obala i brojne luke vijetnamski su najveći adut.

Vijetnamska vlada je sa zadovoljstvom trljala ruke i sa početkom trgovinskog rata između Kine i SAD-a, kada su mnoge tehnološke firme, poglavito američke, počele gledati kako izbjeći visoke tarife. Nintendo, Google, Apple i Foxconn su među najvećim igračima koji već jesu ili najavljuju dolazak u bivšu francusku koloniju.

Iako za strane proizvođače Vijetnam ima svojih prednosti u usporedbi s Kinom, mnogi dvoje o njihovom snu o „novoj Kini“. S petnaest puta manjom populacijom, Vijetnam već sada ulazi u probleme nedovoljno brojne radne snage u odnosu na rastuću potražnju. Vijetnamci su u prosjeku i manje iskusni i obrazovani od svojih kineskih kolega, a infrastruktura i logistika je neusporedivo lošija nego ona u Kini.

Ali ove činjenice nipošto ne obeshrabruju vijetnamske vlasti koji nastavljaju sa zacrtanim planovima. Epidemija koronavirusa nije ozbiljno udarila na Vijetnam, sa trenutno tek jednim zaraženim. To pomalo i čudi s obzirom da im je Kina sjeverni susjed, a godišnje primaju milijune kineskih turista. Vijetnam je rano zatvorio granicu sa Kinom, a velika je kontrola sada i na dolaske iz Japana, Koreje, Irana i Italije.

Problem im jedino stvara činjenica da je kineska ekonomija bila neaktivna u prva dva mjeseca ove godine, a 30 posto dobavljača im čine upravo kineske kompanije. Iako smanjuju procjene rasta za ovu godinu, one i dalje zvuče astronomski velike, na godišnjoj razini između 5 i 10 posto, ovisno o industriji.

Svoje impresije o Vijetnamu je prije nekoliko godina opisao i Hrvoje Rodić, mladić koji se nakon Irske uputio u Vijetnam kako bi predavao engleski jezik. Sva njegova iskustva neodoljivo me podsjećaju na Kinu. Kultura kaosa i buke, izrazito loše jezične vještine na bilo kojem stranom jeziku, nama strancima neshvatljiva logika zaključivanja, fascinacija strancima i bijelom puti, lakoća i brzina pronalaženja posla, ukusna hrana, niski troškova života… Ali i poduzetnička proaktivnost na svakom koraku. I navika da je promjena jedina konstanta.

Dobro jutro, Vijetname! I dobrodošao.