EU i Kina nastavljaju razgovore o investicijskom sporazumu: Evo zašto je baš sad pravi trenutak

Pregovori su započeti 2014. godine. U trogodišnjem razdoblju nakon početka, EU je napravio analizu potencijalnih gospodarskih, socijalnih i ekoloških posljedica sporazuma. Službeni zaključak je da bi sporazum europskim kompanijama koristio znatno više nego što je predviđeno postojećim kineskim obavezama u WTO-u.

Europsko viđenje sporazuma je jasno formulirano: jednaki uvjeti natjecanja i tretman, transparentnost i pravna predvidivost investicijskog okruženja, dostupnost krucijalnim informacijama, transparentne procedure licenciranja, proceduralna jednakost itd. Europa bi u sporazumu htjela fiksirati povećanje transparentnosti državnih subvencija i penalizaciju neprikladnog ponašanja državnih kompanija.

Prema mišljenju Komisije, sporazum treba osigurati visoku razinu zaštićenosti Europskih kompanija. U tu svrhu Bruxelles želi zadržati pravo obaju vlada na regulaciju i uspostaviti bilateralni mehanizam rješavanja sporova. Dombrovskis je optimističan. „Ostajemo privrženi finalizaciji ambicioznog investicijskog sporazuma EU-Kina ove godine. Nastavljamo zajedno raditi kako bi sporazum postao stvarnost“, napisao je na Twitteru.

No, s obzirom na trenutnu situaciju sasvim je moguće da je posrijedi samo diplomatska uljudnost i da ne treba očekivati da će se sporazum finalizirati i potpisati tako skoro. Bruxelles će imati još puno pitanja i sumnji. Ipak, dugačak vremenski rok pregovora je sam po sebi neutralan; pregovori o trgovinskom sporazumu EU-Japan su usprkos sličnim sustavnim, tržišnim osnovama i vrijednostima trajali više od pet godina.

Budući da su odnosi Pekinga i Washingtona u silaznoj putanji, Kina prebacuje fokus na Bruxelles s kojim se unatoč brojnim razilaženjima u stavovima može konstruktivno razgovarati.

Gospodarska suradnja EU i Kine sada je važnija nego ikada. Kina polako otvara svoje gospodarstvo nakon karantene. Najvažnija stavka je stimuliranje glavnog pokretača kineskog gospodarskog rasta – domaće potrošnje. Prošle godine, domaća potrošnja činila je oko 60% rasta BDP-a. Upravo domaća potrošnja čini Kinu najprivlačnijim i najvećim tržištem.

Pod uvjetom da je Zhongnanhai ispravno procijenio situaciju i da neće doći do drugog vala epidemije, Kina će imati određeni period prednosti pred ostalim zemljama, posebno SAD-om i EU. To znači da će Kina neko kraće ili duže vrijeme biti jedina zemlja sa funkcionalnom, iako pogođenom potražnjom i manje-više sigurnim investicijskim položajem.

Koje mjere poduzima vlada? U veljači i ožujku, slijedom sastanaka na državnom vrhu, Nacionalna banka je poduzela nekoliko olakšavajućih monetarnih mjera. Na primjer, smanjen je omjer obaveznih rezervi za neke od banaka, čime je oslobođeno oko 79 milijardi dolara. Snižena je stavka sedmodnevnog obrnutog repoa, što je donekle povećalo likvidnost tržišta. Nadalje, nacionalna banka je na tržište kapitala unijela oko 173 milijarde dolara kroz obrnute sporazume o povratnoj kupnji obveznica.

Banke su dobile instrukcije da uvedu odgodu potraživanje kamata, da provode tolerantniju politiku pri nemogućnosti povrata kredita. Neke tvornice su dobile izuzeća od oporezivanja te pojedinačne subvencije za povratak radnika. Lokalne vlade su izdale građanima kupone za stimulaciju potrošnje. Grad Jiaxing je preko online platforme WeChat Pay podijelio stanovnicima oko 30 milijuna dolara u digitalnim kuponima—potez koji bi trebao ne samo stimulirati potrošnju već i podržati segment online transakcija i kupovine. Nanjing je svojim stanovnicima, uključujući i socijalno ugroženim građanima podijelio kupone u vrijednosti 45 milijuna dolara za usluge poput dostave hrane, sporta i turizma.

Navedene mjere nisu dio cjelovite i konsolidirane nacionalne ekonomske politike zbog toga što se takve stvari odlučuju na Kineskom nacionalnom kongresu, čija sjednica još nije bila sazvana. Vlada zasada pokušava pristupiti problemu kreativno, od slučaja do slučaja, te izbjeći velika ulijevanja poput paketa mjera 2008.-2009. koji je bio težak skoro 600 milijardi dolara.

Ako Kina uspije izbjeći veliko spašavanje svog gospodarstva, a čini se da od samoga početka krize Peking to i pokušava, prednost će biti velika. Jer sada će za stimuliranje gospodarstva pola bilijuna dolara potrošiti EU. Povjerenik za ekonomiju Paolo Gentiloni smatra da bi spas mogao koštati čak 1,5 bilijuna eura. To znači da je ekonomska izolacija, žurna izgradnja vlastitih proizvodnih kapaciteta, zamjena uvoza i općenito velika promjena u opskrbnim lancima—sve što će zahtijevati trošak—vrlo teško izvediva.

Europski poduzetnici u Kini su za list Caixin izjavili da većinom ne kane premjestiti svoje poslovanje izvan zemlje. Šef gospodarske komore EU u Kini Jörg Wuttke rekao je da europskim proizvođačima neće biti lako premjestiti poslovanje natrag u svoje matične zemlje, jer postoji puno visokotehnoloških elemenata koje je teško preseliti. Visoka dužnosnica Komisije Sabine Weyand je na webinaru koji je održala Služba za međunarodnu trgovinu Ministarstva trgovine SAD-a rekla da bi premještanje opskrbih lanaca bilo neučinkovito, te da potpuni ciklus proizvodnje kod kuće nije bora opcija ni za jednu zemlju ili kontinent.

Sigurnost opskrbnog lanca je u stvari sekundaran problem. Jer se u konačnici sve svodi na mjesto buduće potražnje i perspektivna tržišta. S obzirom na veličinu kineske ekonomije i njezin BDP po glavi stanovnika, europske tvrtke neće odustati od kineskog tržišta, čak i ako u budućnosti odluče decentralizirati svoje lance opskrbe, smatra Wuttke.

Časopis Fortune navodi da među ekonomskim analitičarima postoji konsenzus oko skorog povratka Kine na pretkriznu razinu rasta od 6%. Prema prognozama MMF-a rast kineskog gospodarstva će nakon ovogodišnjeg velikog pada iduće godine skočiti na 9,2%. Investitori sada pomno prate svaki pokazatelj i svaki signal: od prodaje do potrošnje električne energije. Kratkoročni CLI indeks, na primjer, je u ožujku pokazao blagi rast. Indeksi poput Sales managers index China i PMI pokazuju marginalnu naznaku oporavka..

Gledajući kinesku strukturu rada, lako je primijetiti dodatni argument za brži oporavak Kine od drugih zemalja. Među razvijenim zemljama Kina ima komparativno velik postotak zaposlenih u proizvodnji (27,6%). Prema mišljenju Arthura Kroebera iz Gavekal Dragonomics, lakše je ponovo pokrenuti tvorničke trake nego se baviti sa oživljavanjem prijašnjih potrošačkih navika. No, s obzirom na specifičnost kineskih potrošača, čak ni tu ne bi trebalo biti većih problema.

Tako je francuski koncern LVMH nedavno javio da je prodaja u Louis Vuitton trgovinama u prošlih tri tjedna skočila 50% u usporedbi s istim razdobljem prošle godine (posrijedi je očito potrošački bum-optimizam vezan za ukidanje mjera karantene i restrikcija koji bi se trebao kasnije normalizirati). VW je već otvorio svih 2000 prodajnih centara. Osim što proizvodi više od trećine svih svjetskih automobila, Kina je najveće tržište za proizvođače poput Mercedes-Benza, BMW grupe i Audija. Trećina svjetskog tržišta luksuzne robe nalazi se u Kini. Primjera je puno i nema potrebe ulaziti u detalje.

Stoga je za očekivati da će svjetske kompanije koje već imaju proizvodnju u Kini i veliki udio na kineskom tržištu prve signale normalizacije iskoristit će za ponovo pokretanje proizvodnje (i prodaje). Trivium indeks nacionalne poslovne aktivnosti pokazuje da je Kina već na 83% kapaciteta utilizacije gospodarstva.

Vodeći ekonomist za Kinu u Morgan Stanleyju Xing Ziqiang tvrdi da se kineska proizvodnja pokazala dovoljno čvrstom s obzirom da je nastavljena odmah nakon što je došlo do prvog suzbijanja širenja zaraze. Govoreći o proizvodnji, prema procjenama Wood Mackenzija kineske naftne rezerve su se u periodu pada cijena i zamrzavanja industrije u prva dva mjeseca 2020. povećale za 155 milijuna barela. Ukupne bi rezerve ove godine mogle doseći 1,15 milijardi barela. A kako stvari stoje na tržištu nafte, pokretanje kineske proizvodnje moglo bi stimulirati globalni oporavak tržišta i dići cijene iz anomalne, negativne zone.

Investitori će tražiti lokacije za sigurne investicije i povrat. Kina ima dobre ishodišne uvjete da postane prva takva postkrizna lokacija, s obzirom na gore spomenuti vremenski razmak pokretanja ekonomije.

Velike kompanije i multinacionalne kompanije će nakon pandemije revidirati dosadašnju politiku i pokušati po mogućnosti što više diverzificirati opskrbne lance. No, taj nas slijed misli opet vodi ka većoj, a ne manjoj globalnoj ekonomskoj suradnji jer diverzfikacija ne podrazumijeva koncentraciju lanaca u domicilnim državama već uključivanje što većeg broja aktera.

Uzmimo u obzir i cijenu proizvoda i usluga. Kineski rad više nije cjenovno kompetitivan, ali brojni proizvodi, pogotovo tehnološki jesu. U tom smislu devastirana gospodarstva neće biti u poziciji da biraju. Pri tome si Kina ne smije dopustiti diplomatski pritisak ili agresivne taktike: zeitgeist ili guoji geju, odnosno međunarodne prilike, kako to nazivaju u Kini, trenutno je vrlo osjetljiv i krhak te preferira kooperacijska a ne konfrontacijska rješenja, makar i pod cijenu odgode vlastitih ambicija.

Xing je uvjeren da pandemija koronavirusa neće ubrzati premještanije lanaca iz Kine, jer je pandemija prije svega pogodila ulaganja. U najnovijem izvješću Državnog vijeća Kine se navodi da su direktne strane investicije u prvom tromjesečju pale čak za 10,8%. Vlada je na to odlučila odgovoriti daljnjom liberalizacijom legislative te najavila daljnje širenje prostora za stranu trgovinu i investicije: skraćivanje negativnog investicijskog popisa, otvaranje uslužnog sektora i poboljšanje poslovnog okruženja. Opća liberalizacija kineskog gospodarstva kroz pokretanje pilot slobodnih zona i oslabljenja restrikcija za strane kompanije te jačanje njihove pravne zaštićenosti s jedne, te modernizacija postojećih i uvođenje novih zakona koji pokrivaju nove domene ljudske djelatnosti s druge strane je stabilan proces o kojem se na zapadu premalo zna i piše.

Budući da je Kina iznimno dobro pripremljena za daljnju digitalizaciju usluga koje je ubrzala korona-kriza, bit će atraktivna za sve igrače koji će htjeti iskoristiti tu prednost. Zakonodavno uređenje intelektualnog vlasništva, patenata i on-line privatnosti će nastaviti.

Istovremeno, sve veći broj zemalja uvodi prema kineskim investicijama državne filtere i barijere – EU, Japan, Indija. Više od dvadeset godina kineske kompanije su u razvijenom dijelu svijeta kupovale gotova poduzeća i gotovo nisu ulagale u greenfield. Strah da bi Kina mogla iskoristiti pandemijom izazvane slabosti drugih zemalja za podebljavanje tehnološkog i infrastrukturnog portfelja kroz akvizicije čini svoje i razumljiv je zaključak spomenutog kupovnog razdoblja.

No, kao prvo to su de-facto kineska pravila igre koju Peking dobro razumije. Povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje Margarethe Vestager je otišla korak dalje i predložila zemljama sinizaciju gospodarstva - kupovinu udjela u nekim kompanijama kako bi se zaustavio ili ograničio kineski prodor. No u stvarnosti to će biti izjednačavanje pregovornih jezika i svođenje biznisa na razinu g2g, što Peking posebno voli i u čemu se dobro snalazi. A kao drugo, ako se proces liberalizacije kineskog tržišta nastavi, strane restrikcije za kineski izvoz i investicije ionako neće biti važne. Kina se polako odmiče od modela izvoza i nastavlja tiho i bez prijašnje medijske pompe raditi na programu „Made in China 2025“. Kini će biti važnija strana ulaganja i visokotehnološki razvoj.

Ipak, dok se to ne dogodi, Kina mora surađivati sa svijetom (EU i SAD-om) kao i svijet s njom. Globalno gospodarstvo je gospodarstvo međunarodne podjele rada odnosno specijalizacije. Totalna autonomija je sjevernokorejski mit. S obzirom da tržišta EU i SAD-a čine 34% kineskog izvoza, stanje Zapadnih ekonomija će također direktno utjecati na kinesko gospodarstvo.

Zato je ovo pravi trenutak za nastavak razgovora o investicijskom sporazumu EU-Kina. EU ima priliku jače se postaviti i inzistirati na svim ranije spomenutim klauzulama i principima. Prihvaćanje europske pozicije za Peking ne bi trebalo biti teško. Kina mora popraviti imidž a logika unutarnjeg gospodarskog razvoja ionako se u mnogočemu podudara sa idejama veće transparentnosti, jednakosti položaja, pravne zaštitile investitora.

Tu naravno postoji jedan vrlo specifičan politički rizik. Naime, kineski oporavak će u kontekstu suparništva sa SAD-om u Washingtonu biti pogrešno protumačen kakav god da bio. U slučaju da se Kina oporavi znatno brže od Amerike, Bijela kuća će to interpretirati kao prijetnju i mobilizirati dodatne resurse i snage da se razvoj Kine uspori. Ako se pak dogodi da SAD prvi oporavi, to će biti interpretirano kao slabost Kine i razlog da je se dodatno stisne. Zato se sada Peking mora prisjetiti čuvene formule Deng Xiaopinga i ne srljati, ne preuzimati vodstvo već tiho promatrati. Slobodna sredstva koja nisu potrošena na ogromne pakete državne intervencije (kineske mjere dosad broje svega 3% BDP-a) trebala bi se sada moći iskoristiti za sanaciju nezaposlenosti ili dugova.

U novoj analizi američko-kineskih odnosa čuveni teoretičar međunarodnih odnosa Yan Xuetong piše da će u eri digitalne ekonomije zemlje srednje veličine napustiti politiku jednostranih saveza u korist strategije „hedžiranja“. Hedžiranje je prema njegovoj definiciji istovremena oscilacija između SAD-a i Kine i biranje raznih strana po raznim gospodarskim i političkim pitanjima. Takva definicija budućih odnosa odgovara Pekingu a trebala bi odgovarati i Europskoj Uniji.