Trut, koji se napokon dočepao pozicije u kojoj se osjeća važnim, ravnateljem Civilne zaštite, postavio je sebe na sam pijedestal vrhunaravnog upravitelja društva u kojoj je njegova funkcija ko u one Čarobnjaka iz Oza, plašiti i praviti se da si moćan. A moćan, Trut, zasigurno nije. Izgubljen u situaciji s pandemijom dokazao je svoju superiornu nemuštost u ovoj tragičnoj katastrofi gdje je narod osjetio da se treba aktivirati tamo gdje instance ne znaju kamo bi sa sobom. S terena potvrđene informacije o kaosu glede rada Civilne zaštite, Crvenog križa i raspada sustava, ''zakrpale'' su svojim odličnim logističkim pristupom navijačke skupine.
Nažalost, iskusni navijači koji su prvi kada treba, kako u ratu tako i u miru, a posebice u katastrofama vezanim za poplave, potrese ili darivanja krvi, postali su tako metom onih koji bi svoj kaos i neorganiziranost prikrili metežom izazvanim navodnim sukobima navijača, alkoholizmom i lutanjem po poprištu elementarne nepogode. No, ako laže koza ne laže rog, pa se, opet društvenim mrežama, raširila prava istina o navijačima. Iako su ''veleposjednici medija'' ovisni o mikrofonima i kamerama pokušali ''fake newsom'' diskreditirati ulogu navijača, svjedočanstva stradalnika koji su zahvaljivali navijačima na njihovim profilima ukazuju koliko je ''bajna'' situacija na Banovini.
Iz sata u sat stižu zahvale dečkima koji su brzinski rješavali probleme sa šutom, pritrčali u pomoć mladiću kojem je trebala intervencija Hitne pomoći, raznosili hranu. Ne umanjujući značaj vojske, HGSS-a, i drugih civila koji su se organizirali da bi stigli i do najudaljenije zabiti i pomogli, osvrćemo se na navijače jer njih se prve poziva kad je najteže i prve odbacuje kad opasnost prođe pa treba samo odraditi ''fine'' poslove na terenu.
Trut, koji se proslavio s izjavama o međususjedskoj špijunaži i prokazivanju pete korona kolone, ovom osudom zabio si je veličanstveni autogol za antologiju svih gluposti koje je trpio eter u zadnjih trideset godina. Kad vam o ovakvim tipovima ovisi sigurnost života, radije se prepuštam u ruke navijača, onih, što na stranicama navijača Hajduka, zajednički poziraju s maskama na licu sa znakovljem svojih klubova odnosno navijačkih skupina. Iako govore da je prometni kaos na ulazu u Banovinu, zaboravlja se da ljudi, oni obični, razumiju tuđu patnju, iznemoglost, hladnoću, život bez krova nad glavom. Želi im se što prije osigurati topli smještaj i obrok. To netko, ugrijan na toplini državnog proračuna, ne može razumjeti.
Uostalom, napaćeni narod potresom devastiranog područja, upravo će donacijama na IBAN državnog proračuna spašavati ova ''pijana rulja'' koja usprkos težini vlastita života nije izgubila suosjećanje za bližnjeg svoga. Među ine priključili su se, inkognito, i brojni imućni ljudi koji su samoinicijativno, bez pompe medija, dopremali pomoć, među inima i invalidska kolica, pelene, hodalice i ostale medicinske potrepštine, a gle čuda, ne spadaju u krug povlaštenih tvrtki kojih su pune novine, televizije i koji su humanitarno prisutni samo kad imaju vajde od toga. Da, Trut je, očaran samim sobom i spoznajom da se svakodnevno može gledati na ekranu i slušati na radiju, izgubio kompas u samodopadnosti.
Veliki vođa kaosa pokazao je da je mali čovjek, ne skromnošću već likom i djelom. Kad se čovjek osvrne unazad, onako praznovjerno zaključi da ispada kako Hrvatska uporno svakih sedam godina razbije ogledalo ne bi li nas uporno pratila nesreća, ili imamo već dogovoreni povijesni lizing s vragom s kojim uporno tikve sadimo.
