Što donose izmjene i dopune poreznih propisa vezane za paušalni obrt?

Naime, od 2017. godine u sustav paušalnog oporezivanja mogu ući obrtnici koji nisu u sustavu PDV-a i koji ostvaruju godišnji promet do 300.000,00 kuna te se u Hrvatskoj prema zadnjim podacima broj obrta u sustavu paušalnog plaćanja poreza popeo na oko 45 tisuća.

Osim jednostavnosti pri otvaranju paušalnog obrta kroz sustav e-građani najvažnija prednost paušalnog obrta očituje se u nižem poreznom opterećenju te sveukupno gledano nižim davanjima za doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje što je kroz 2018. i 2019. godinu dovelo i do prakse dotadašnjih poreznih obveznika od nesamostalnog rad tj. zaposlenika koji su, bilo na poticaj poslodavca ili po vlastitoj odluci davali otkaze te osnivali paušalne obrte te nastavili raditi isti posao.

U četvrtom kruga porezne reforme Vlada, odnosno Ministarstvo financija su, između ostaloga, najavili izmjene poreznih propisa kojima bi doskočili i stali na kraj takvoj praksi iako je diskutabilna financijska korist koju bi, odnosno koju će državna blagajna u stvarnosti imati od otkrivanja i sankcioniranja takvih situacija u kojima se doista i radi o korištenju pogodnijeg poreznog statusa, obzirom da se zapravo radi o malom postotku te još manjem apsolutnom broju osoba koje paušalni obrt koriste na taj način.

No, bez obzira na pitanje svrsishodnosti takvih mjera, do izmjena i dopuna vezanih uz pitanje paušalnog obrta je došlo te su u Narodnim novinama broj 121 od 11. prosinca 2019. godine objavljene izmjene i dopune zakona kojima se mijenjaju porezni propisi s primjenom od 01.01.2020. godine, a osobito do izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona (članak 12.a, Zakona o porezu na dohodak (članak 27.a) te Pravilnika o porezu na dohodak.

Općim poreznim zakonom navedene su i definirane situacije koje će se smatrati korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona (primjerice korištenje instituta paušalnog obrta za obavljanje nesamostalne djelatnosti) za čije otkrivanje i utvrđivanje je nadležna Porezna uprava pri nadzoru poreznih obveznika izvršitelja posla (u ovom slučaju „paušalaca").

Činjenice bitne za oporezivanje koje će Porezna uprava utvrđivati su

¾ svi primici koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom vremenskom razdoblju;

¾ ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom vremenskom razdoblju s drugim izvorima dohotka;

¾ koja djelatnost se obavlja i koliko dugo;

¾ postoji li utvrđen plan poslovanja;

¾ na koji način se djeluje na tržištu;

¾ koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa te

¾ broj poslovnih partnera.

Kriteriji za utvrđivanje postojanja obilježja nesamostalnog rada kod pojedinog posla kojeg bi obavio obrtnik „paušalac" uređeni su odredbom članka 27.a Zakona o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak te su ogledaju i ispituju u tri ključna elementa i to 1. presudnom utjecaju kontrole ponašanja; 2. financijskoj kontroli isplatitelja primitka nad izvršiteljem posla te 3. odnosu stranaka koji upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.

Kontrola ponašanja pri kojoj se ispituju činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva, a osobito:

¾ određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu;

¾ daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao;

¾ određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla;

¾ vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca;

¾ nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla;

¾ koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca;

¾ obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

Financijska kontrola pri kojoj se ispituju činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada, a osobito:

¾ usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca;

¾ ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca;

¾ određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla;

¾ kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu;

¾ obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

Odnos stranaka pri kojem se ispituju činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama, a osobito:

1) sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu;

2) pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad);

3) koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu;

4) u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca;

5) 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica;

6) je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

Kao rezultat kontrole Porezne uprave temeljem nabrojenih kriterija, u slučajevima u kojima Porezna uprava utvrdi da se radi o korištenju poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona primitak obrtnika „paušalca" koji je obavio posao će biti oporezovan kao plaća, on će se smatrati posloprimcem i biti će odgovoran za naknadu utvrđene porezne obveze, a isplatitelj primitka smatrat će se poslodavcem te će za poreznu obvezu odgovarati kao jamac platac.

Neupitno je da je izmjenom i dopunom poreznih propisa Vlada Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi dala sredstvo za sprječavanja potencijalnih zlouporaba vezanih uz poreznu pogodnost paušalnog obrta no prepušteno je budućnosti i praksi Porezne uprave u konkretnim slučajevima da pri primjeni odredaba Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak, Pravilnika o porezu na dohodak te ostalih poreznih propisa stvori jasne i predvidive kriterije za utvrđivanje postojanja zlouporabe korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona te time usmjeri sudbinu, kako se dosad pokazalo, vrlo dobrog instituta paušalnog obrta.