Prijeti li nam kaos? Propast civilizacije? Zamišljen nad ovim predavanjem, za koje mislim da je trebalo biti dostupno i na internetu, civilizacija visi o tankoj niti preživljavanja. Internet, koji nam u ovom trenutku donosi dobrobit, od ekonomije do znanosti, predavanja i operacija na daljinu, upravljanja tvornicama, elektranama i sl. mogao bi dovesti do kaosa ukoliko se nastavi s implementiranjem samog u ljudski organizam. Prijetnje da nas preuzme umjetna inteligencija, da čovjek izgubi svrhu zatvoren u čarobnom krugu kruha i igara i izmišljenih uhljebničkih mjesta kojima se uspostavlja glasački korpus u partijskim korporacijama koji su društvo sveli na prodaju i kupnju.
Gledam nekidan Agendu na HRT-u gdje se govori o klimatskim promjenama. Klimatolog upozorava na katastrofične posljedice ukoliko ne zaustavimo emisiju stakleničkih plinova. Ostavlja male šanse da bi se čovjek mogao prilagoditi na toplinske promjene kod porasta temperature od 1-2°C.
Na Antarktici je nedavno izmjereno rekordnih 20 stupnjeva! Korlević nas upozorava da smo ušli u slijepo crijevo civilizacije. I jesmo. Važno je skupo platiti sportaše, a znanost dobiva crkavicu. Ne grade se škole, vrtići, laboratoriji. Dostupno znanje nas pretvara u kompilirane kopiraše s društvenih mreža.
Digitalno doba je iza nas, kaže Korlević, a mi još ne znamo poslati ni poruke na mobitelu. Dok smo sve nazadniji živeći u prošlosti, znanost ne čeka da ju prihvatimo, naučimo. Tehnologija se razvija eksponencijalnom brzinom dok se društvo urušava u konzumerističkom hedonizmu. Stoga je i važna uloga ovakvih znanstvenika koji će mladima ukazivati na kaos u kojem žive te ponuditi smjer u kojem će pronaći ključ rješenja.
Dok kao zombiji plutamo internetskim bespućima progoneći Pokemona, tenkove ili pornografiju, oni, koji nesmiljeno zarađuju na nama, koriste civilizacijski znanstveni ekstrakt u svoje svrhe, dok se ostatak svijeta pretvara u ovce. Ljut na školski sustav, Korlević poziva mlade da odrade to što moraju odraditi u gimnaziji, a potom neka se usmjere znanstvenom radu. Jer, jednom će stati sve. Isključit će se reflektori, ispuhat će se lopta i ostat će tek ledina prepuna gladnih ljudi.
Budućnost nam određuju prastari akademici, udžbenici su zastarjeli, svjesnost je okrenuta prema prošlosti, a naša budućnost slika selfije i igra igrice. No, nije sve tako. Stvoreno znanje koje je svima dostupno treba pretvoriti u motivirajuće istraživanje u kojima će mladi osvijestiti svoje bogomdane talente. Svako od nas ima neku vrijednost, posjeduje talent kojim može doprinijeti mirnoj budućnosti. Napadaju malu Gretu Thunberg da iz svog sigurnog socijalnog okruženja napada velike moćnike za nebrigu i ekološku propast. Uspoređuju njen život i standard s onim djece u Africi. Ma što god i tko stajao iza Grete ona je pokrenula globalne promjene svijesti.
Licemjerno ju ismijavaju oni koji tone hrane bacaju u smeće gadljivi jer je hrani prošao rok za jedan dan. Sažalijevaju se nad afričkom djecom, a onda sjednu u auto konzumirajući hranu i odjeću proizvedenu upravo od te izrabljene djece. Dok se mi klanjamo velikim i malim vladarima koljući se oko njihovih lažnih karizmi, ledenjaci se tope, zagrijavaju se oceani, nestaju kukci, sisavci, ribe. Požari, poplave, orkani uništavaju kontinente. Usput se genetski mijenjaju ljudi. U budućnosti ćemo svi izgledati isto i skupo plaćati mogućnost dugovječnog i kvalitetnog života, kaže Korlević. Sve me je strah nadolazećeg ljeta.
Užareni mjeseci koje, pod cijenu preživljavanja, moramo preživjeti uz rashladne uređaje. A rješenje je u promjeni stajališta. Oduprijeti se alijenaciji ali konformizmu. Prisiljavaju nas na fosilna goriva, sve je zarada, a alternativna rješenja su otvoreni poziv na rat s velikim trgovcima iz SAD-a, Rusije, Kine, Brazila. Voda nam je do ušiju, a mi se još uvijek borimo za čašu vode.
Uistinu, velika odluka je pred nama, a budućnost ostaje na djeci. Onakva kakve smo joj temelje ostavili. Stoga bi Korlevića i njemu slične znanstvenike pod mus trebalo slati po gimnazijama da nam u budućnosti zvijezde ne budu gramzivi političari, mafijaši, narkomani ili bahati nogometaši koji dobivaju milijune, a usput se hvale da ni jednu knjigu nisu pročitali. Ako se zaustavi kotač napretka, koga ćemo odgojiti i naučiti da taj kotač ponovno pokrene?
