"...Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira Hrvatski sabor na prijedlog predsjednika Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskog sabora……Postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokreće Državno sudbeno vijeće objavom javnog poziva...Zaprimljene prijave kandidata Državno sudbeno vijeće dostavlja Uredu predsjednika Republike Hrvatske koji će o kandidatima zatražiti mišljenje od Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskog sabora..." (članci 44. i 44.a Zakona o sudovima).
Pravno polupismenoj osobi trebalo bi biti sve dosta jasno, kako ide postupak, a tko ima koje ovlasti. Međutim, sve to bi bilo tako kada bi sudionici tragikomične farse oko izbora predsjednika Vrhovnog suda pročitali i Ustav i Zakon o sudovima i što je još važnije na isti način razumjeli što im je činiti. Ali kao i u mnogim stvarima to nije tako.
Predsjednik Milanović je pročitao članak Ustava i zaključio da je sve ostalo tek zagrnuto perikom i postavljeno na štikle, a što njega ne zanima. Napisao je prijedlog za imenovanje i uputio ga u Hrvatski sabor. Ali Predsjednik Hrvatskog sabora i članovi Državnog sudbenog vijeća pročitali su Zakon o sudovima smatrajući da je u skladu s Ustavom i pokrenuli proceduru na što se predsjednik Milanović nije osvrtao. Predsjednik Sabora Jandroković vratio mu je prijedlog i zatražio, držeći se Zakona o sudovima, na što je Milanović rekao da mu ne pada na pamet išta dodavati i da Jandroković uzurpira vlast i uvodi diktaturu. O Zakonu o sudovima sve najgore.
U vidu spasitelja pojavio se već čuveni Dario Juričan. Kako se u javnosti postavilo pitanje o ustavnosti Zakona o sudovima spomenuti je to pitanje postavio Ustavnom sudu. I Ustavni sud je jučer presudio da je Zakon o sudovima u skladu s Ustavom, ali i manjkav u pravno-formalnom smislu, narodski rečeno da predsjednik Milanović nije u pravu. Ustavni sud odluku nije donio jednoglasno nego kako se očekivalo podjelom po ideološkoj orijentaciji, tj. po tome tko je koga predložio u sud, vladajući ili oporba.
Veli Vođa koji ima većinu u Ustavnom sudu, izjavio je kako drugačiju odluku nije očekivao a za reakciju Milanovića nije trebalo dugo čekati, tek da padne mrak jer mu je očito pao mrak na oči. U objavi na društvenim mrežama bilo je svega, o Šeksovom kumu (Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda), o namještanju natječaja, o HDZ-ovim žetonima, vojniku HDZ-ovog pravosuđa Sessi (aktualni predsjednik Vrhovnog suda), o skupini Borg, Mamićevim sucima veseljacima kao kandidatima.
Kada je prespavao, Milanović je u sasvim drugom tonu pisao pismo svakom zastupniku u Hrvatskom saboru. Na kraju pisma od stranice i pol teksta i prepričavanja ustavnih odredbi uz napomenu da o njegovom prijedlogu nema ovlasti odlučivati predsjednik Hrvatskog sabora, pozvao ih je da ispune svoju ustavnu obvezu i da se očituju o njegovom prijedlogu.
Poznavajući drugu stranu sasvim je izgledno da se njegov prijedlog neće naći na sjednici Hrvatskog sabora a javnost će i dalje na temu pravosuđa uveseljavati pravednik među osuđenicima Zdravko Mamić razotkrivajući pravo stanje sudstva. Ako mu je sve vjerovati ovo je jedna od njegovih rijetkih promašenih investicija, on ih potplatio a oni ga osudili.
P.S. Vrijeme je za VAR sobu naše politike, po uzoru na nogomet. Treba samo prilagoditi tehnologiju i osmisliti nešto slično kao što je sustav provjere znanstvenih i sveučilišnih radova glede prepisivanja. Tehnologiju koja će svaku odluku nepristrano provući kroz postojeće zakonodavstvo i Ustav te dati ocjenu o valjanosti. Ali ne da netko tumači ocjenu nego samo da je pročita. Jer u tumačenju smo stručnjaci, o čemu svjedoči i aktualna sapunica.