Đoković uručio otkaz Ivaniševiću

U trenucima kad mu izazivači s Toura predvođeni Carlosom Alcarazom i Jannikom Sinnerom dišu za vratom, a on nakon tri mjeseca nove sezone još nema trofej, Đoković se osjetio stjeranim uz zid i odlučio napraviti „rez“.

Odlučio je da nastavlja bez Ivaniševića, kojega je u stožer pozvao uoči Wimbledona 2019. i od tada mu bezrezervno vjerovao. Sve do početka aktualne sezone, točnije do Australian Opena, gdje se polufinalni poraz od Sinnera pokazao kao točka pucanja.

Ivanišević je, doznajemo, Đokovićevu odluku saznao tijekom Mastersa u Indian Wellsu, odakle se vratio sa saznanjem da više neće biti trener srpskog tenisača. U prijevodu, „polovična“ američka turneja bila je oproštajna, a rano ispadanje i neočekivani poraz od Luce Nardija nimalo nisu popravili dojam.

Neposredan povod za raskid bio je loš početak 2024., ali suradnja je postala klimava još lani, kad je Đoković (36), kako saznaju Sportske novosti, u nekoliko navrata otvoreno pokazao nepovjerenje prema vlastitom timu.

Simptomatična je pritom bila promjena menadžera nakon 13 godina; Talijana Eduarda Artaldija zamijenio je američki biznismen Mark Madden, za kojega je Novak ocijenio da će mu donijeti „nov pristup“. Bila je to prva naznaka da će uskoro promiješati i trenerske karte, što se i dogodilo.

Sve su pozadinske promjene bile začinjene burnim ispadima na terenu prema Ivaniševiću, ali i Artaldiju (kojega je u Adelaideu tijekom meča otjerao iz lože, zajedno s bratom Markom i PR stručnjakinjom Elenom Capellaro) te kondicijskom treneru Panichiju i ostalim članovima tima. Takve su scene u protekloj godini bile još češće nego ranije. Na jednom je od mečeva, primjerice, urlao prema svojem timu da „nemaju mentalnu snagu“ da mu pomognu.

Hoće li novi trener (Zimonjić?) imati dovoljno mentalne snage za Đokovićeve unutarnje i vanjske borbe, tek ćemo saznati, no očito je da će 2024. za Srbina biti itekako izazovna. Ideja o kalendarskom Grand Slamu pala je u vodu već na prvoj stepenici, ali dva velika cilja i dalje su na stolu. Prvi je obraniti broj jedan te zadržati zahuktale Alcaraza i Sinnera i nakon 37. rođendana, a drugi osvojiti olimpijsko zlato u Parizu, jedini veliki trofej koji Đokoviću nedostaje u riznici