Da podsjetimo prvotni prijedlog je bio: 28 članova u Skupštini predlagao bi predsjednik kluba, 28 bi birali članovi na neposrednim izborima (čitaj predstavnici navijača), a preostala četiri člana dobili bi na način da bi tri bila od većih sponzora, a jedan kao predstavnik grada.
Barišiću se dopao i onaj Hanželov model: 40 njihovih ljudi i 20 s navijačke strane. Tada su navijači bili spremni i na novi bojkot, nerede i produbljenje klupske krize koja je eskalirala ove godine. I taj je prijedlog zapravo produžio ovu trakavicu na nekoliko mjeseci.
Konačno 15. prosinca je na sastanku Izvršnog odbora prihvaćen ovaj model: Skupština bi imala 60 članova od čega bi 25 birali članovi na neposrednim izborima, a 35 bi imenovao Izvršni odbor na temelju kandidatura, tu u tih 35 su i članovi sponzora i grada.
Dakle, navijači su popustili, no naravno da nisu u sve ušli bez računice. Naime, klub bi ipak doživio promjene, 25 ruku od 60 nije malo. A struja članova kluba, ili BBB-a da se ne lažemo ipak računaju da neće Barišić moći lako pronaći 35 svojih istomišljenika. Da na ovaj način slabi prijašnji model koji je izgradio Zdravko Mamić. Klub je imao 80 članova Skupštine i nitko nije imao pravo misliti drukčije od gazde.
Poznavajući Mirka Barišića i njegove u ovom trenutku najbliže suradnike predstavnici navijača i dalje moraju biti i te kako na oprezu. Sve su dalje od modela “Jedan član jedan glas” koji realno ovdje teško može zaživjeti, no ako će imati 25 ruku, ako će aktivno raditi i sudjelovati u klubu to u budućnosti može donijeti pomake. Najbitnije je, ako pitate navijače to da se GNK Dinamo ne može – privatizirati.
No peripetijama ipak nije kraj. Ovu odluku tek mora potvrditi Skupština, koja to može, a i ne mora učiniti. Skupština ga može, ali i ne mora usvojiti. Nešto je još bitno. Ta skupština će se održati sljedećeg četvrtka po starom Statutu, te će u njoj biti i deset novih članova. Sve kako bi se došlo do brojke 80. Ti predloženi članovi su oni koji su u klubu preko 20 godina.