Perišić potpisao za Hajduk: Nisam mogao spavati zadnjih par dana

Ugovor s Tottenhamom traje mu još šest mjeseci. Hrvatski reprezentativac trebao bi debitirati za splitski klub do kraja sezone, čim se oporavi nakon operacije križnih ligamenata koljena. Perišić je s predsjednikom Lukšom Jakobušićem održao press konferenciju po dolasku u Hajduk. Evo što je rekao.

Jakobušić: Zadovoljstvo mi je da Ivanu mogu zaželjeti dobrodošlicu. Ovo je započelo prije tri godine povratkom Lovre Kalinića pa Marka Livaje i onda Nikole Kalinića. Svi oni su ovdje ostavili traga i ovo je vrhunac s Ivanom Perišićem. Ugovor o posudbi je do 30. lipnja, Ivan će igrati za jedan euro, a Hajduk posudba neće ništa koštati.

Ivanu želimo brz oporavak i nije važno kad će se vratiti. Nama je važna sljedeća sezona i dogovorili smo da bi i sljedeće sezone Ivan trebao biti u Hajduku. I u toj sezoni će igrati za jedan euro, a dogovorili smo neke bonuse vezane za Europu. I u ljeto i u zimu Ivan može napraviti transfer za unaprijed dogovorene klauzule.

Perišić: Ne znam što bih rekao. Puno vremena je prošlo otkad sam otišao. Zadnjih dana je bilo puno emocija i problema sa spavanjem. Sretan sam što sam tu. Ozljeda je prisutna, ali radim svaki dan. Vidjet ćemo kad ću se vratiti ne teren. Jedva čekam da krene sve to, počeo sam trčati prije petnaestak dana. Sve je OK i nadam se da ću što prije biti na terenu.

Tko je bio prvi igrač koji vam je čestitao i kome ste prvom rekli?
Perišić: Pričao sam s oba Kalinića, Livajom i Odjidjom. To su prvi kojima sam rekao, a ovom prilikom bi se zahvalio Franciscu Ferru koji mi je prepustio broj 4. Hvala mu, taj broj mi jako puno znači.

Razmišljate li o tome da dolazite kao pojačanje s velikim iskustvom i da možete djelovati pozitivno na igrače?
Perišić: Nadam se i vjerujem u to. Iskustva imam, prošao sam sve velike lige, imao sam super trenere i puno sam naučio. Već sam u kontaktu s trenerom Karoglanom, pričamo o svemu i pomoći ću ovih prvih mjeseci koliko god budem mogao. Potrebno nam je puno iskusnih igrača jer oni moraju biti primjer drugima. Mislim da će to biti dobra priča.

Kako će biti u glavi nakon San Sira i svih stadiona igrati u Koprivnici, da ne podcjenjujemo nikoga?
Perišić: Neće biti problem, jer sam odrastao na malim stadionima u malim mjestima. S reprezentacijom treniramo na još gorim terenima i neće to biti nikakav problem.

Hoće li titula s Hajdukom biti najdraži trofej?
Perišić: Ako bude, bit će, ali dug je put. Idemo raditi.

Je li Hajduk vaš dječački san?
Perišić: Pa je. Svi koji smo ovdje počeli igrati prvo je bio Hajduk, a onda drugi klubovi i lige. Svi smo sanjali Hajduk, zbog toga se dizali u sedam ujutro i nadam se da će se meni taj san ostvariti što prije. Gledali smo Peticu na televiziju, pa smo gledali te lige i sanjali ih, ali Hajduk je bio prvi san.

Kako zamišljate prvi trenutak istrčavanja na Poljudu?
Perišić: Emocije... Doma sam, trenirao sam ovdje sedam godina i imam ovdje puno prijatelja, koji žive Hajduk. Jedva čekam.

Frustrira li vas činjenica da nećete sve moći postići svojim radom nego da vam treba vremena i da ćete morati biti strpljiviji?
Perišić: Da. Iskreno, da. Ovo je novi test za mene jer ovakvu ozljedu nisam imao. Prvih par mjeseci mi je mentalno bilo baš teško, te stvari te ojačaju ili ubiju. Ako se postaviš pozitivno od početka, onda se moguće vratiti na nivo na kojem sam bio.

Koliko je bilo bitno da ćete u Hajduku imati veću minutažu nego u Tottenhamu s aspekta reprezentacije?
Perišić: Prvo mi je bitno ove godine bilo da počnem trčati i da nema reakcija. Jedva čekam loptu i teren i taj treći ili četvrti mjesec. Vidjet ćemo kad će to biti. Nakon ove ozljede se mora krenuti polako, s nekih 20, 30 minuta, pa onda dalje. A prvo pričajmo o Hajduku pa ćemo kasnije o reprezentaciji.

Hoće li biti još pojačanja?
Jakobušić: Mislim da smo na dobrom putu. Možda se nije od početka vidjelo što radimo, ali svaki od ovih velikih igrača koji su došli su malo probili led. Prvo Lovre Kalinić, pa Livaja... Prisustvo Ivana će sigurno privući neke koji se dvoume i koji žele da Hajduk bude na puno višem nivou. Zbog tog Hajduka je Ivan došao. Ako stane na njemu, onda nije dobro.

Znate kako se osvajaju titule. Ima li Hajduk sad to što mu treba?
Perišić: Treba se sve posložiti i ove godine mislim da Hajduk ima ekipu za to. Tu je i publika, koju je ove sezone predivno vidjeti i kod kuće i vani. Pozivam ih, trebamo svakoga i samo zajedno možemo napraviti velike stvari. Ne prihvaćam ništa manje od prvog mjesta i idemo se boriti.

Kad ste prelomili da dolazite?
Perišić: Išlo je s vremenom. Ove sezone sam vidio da je ekipa dobra, da se događa puno dobrih stvari i da je ove godine Hajduk zreo za nešto više. Ali, ponavljam, treba biti još puno, puno bolji da bi se ostvarili svi ciljevi. Nastojat ću se, ako Euro dobro prođe, vratiti se što prije u klub. Želim pomoći Hajduku da uđe u Europu, to su neke stvari koje svi želimo.

Pada li sad teret s leđa Livaje?
Perišić: Znate gdje sam sve igrao i koji su to stadioni. Tko prođe San Siro je spreman za sve.

Kako je bilo slušati "Ivane, vrati se" svih ovih mjeseci?
Perišić: Dosadio sam ja vama i vi meni. S jedne strane je bilo lijepo, ali prošlog ljeta je bilo malo pretjerano, nije baš bilo ugodno. I na ulici, zbog djece i obitelji, nije bilo baš lako, ali prošlo je. Sad sam tu, idemo raditi i idemo probati izvući najbolje iz ove priče. Pozivam navijača da nas prate još više i da napune svaku utakmicu Poljud.

Vi, Livaja i Kalinić trio koji će prošetati do titule?
Perišić: Ma, ne, ne, ne ide to tako. Više od 18 godina nismo bili prvaci i puno je posla. Pričao sam s trenerom. Moramo biti u svemu najbolji, u radu, u trčanju, u svemu, ako želimo postići ono što svi želimo.

Kako si došao?
Perišić: Odbio sam dosta ponuda, bilo ih je. Svi su znali da je vrlo moguće da ću doći ovdje. Počeli smo još u rujnu pričati da bih došao u siječnju, ali se onda dogodila ta ozljeda, najteža u mojoj karijeri. Sad sve dobro ide, nadam se da će sve biti OK.

Protiv Dinama na Poljudu?
Perišić: Kažem, idem korak po korak. Trčim i tu nema problema. Za dva, tri tjedna bih trebao početi s loptom trenirati. Neke prognoze za povratak su travanj, ali ne znam točno kad. Neću žuriti jer može to sve krenuti po zlu. Skoro 80 posto rehabilitacije sam u Beogradu pa ću i sad ići u Beograd, s njim uvijek radim kad sam ozlijeđen. Mislim da ću fiksno doći ovdje krajem veljače ili početkom ožujka.