Preminuo Jozo Petrović

Telegramu je ta informacija potvrđena iz dva pravosudna izvora uključena u proces u kojem je Petrović bio optužen.

Jozo Petrović, piše portal Zagrebi, bio je čovjek povezan s nizom velikih afera kao što su Pliva i Fimi media, ali i jedan od glavnih aktera afere Konzultantica, koja je koštala karijere Tomislava Karamarka.

Prije dva mjeseca nagodio se s USKOK-om na uvjetnu kaznu zbog svoje uloge u aferi s trgovanjem povjerljivim informacijama iz tajnih istraga. Osuđen je na osam mjeseci zatvora uvjetno na tri godine. Priznao je na sudu da je bio među onima koji su preko Vlade Rajića i njegove mreže korumpiranih policajaca nabavljali podatke o prisluškivanju i izvidima sumnjivog poslovanja.

Uz Petrovića, nagodilo se šaroliko društvo - Vlado Rajić (kum ubijenoga Vinka Žuljevića Klice), potom Stipe Barišić zvani Moljac iz Čepina, vlasnik osječke televizije Željko Biloš te građevinski poduzetnik Damir Ivić, suvlasnik PGM Raguse, tvrtke uključene u gradnju Pelješkog mosta.

Rajić, optužen kao organizator zločinačke grupe koja je pribavljala podatke iz tajnih istraga, temeljem nagodbe osuđen je na djelomičnu uvjetnu zatvorsku kaznu od 18 mjeseci zatvora, a u zatvoru mora provesti osam mjeseci. Ostatak ekipe, uključujući Petrovića, sad je osuđen na uvjetne zatvorske kazne, navodi portal.

Sudi se i nekolicini policajaca, uključujući i pripadnike PNUSKOK-a, optužene da su od 2010. do 2012. odavali povjerljive informacije iz tajnih postupaka istrage u slučajevima URIHO, HEP, zagrebački GUP i Zagrebački holding, ali i iz postupaka protiv Milana Bandića, Ive Sanadera, Hrvoja Petrača.

Jozo Petrović bio je zbog te afere uhićen u ožujku 2013., a pušten je nakon pretrage stana i ispitivanja. USKOK je protiv njega nekoliko puta podizao optužnicu, a konačna verzija potvrđena je u siječnju 2016. U istrazi je Petrović rekao kako je već 20 godina prijatelj s poduzetnikom Igorom Mlinarom (koji je također optužen). Dodao je da se druži i s Markom Vojkovićem, u čijoj je tvrtki Adriatica.net spomenuti Mlinar, još jedan široj javnosti nepoznati protagonist niza afera, bio zaposlen kao savjetnik.

Tijekom istrage izvršni dopredsjednik Hrvatskog rukometnog saveza, poduzetnik Zoran Gobac, ispričao je kako je, u funkciji savjetnika tvrtke Atlantis, koja je u Luci Ploče imala zakupljene terminale za ukapljeni naftni plin, preko Petrovića pokušao dogovoriti suradnju s Inom i MOL-om. U taj je angažman trebao biti uključen i spomenuti Željko Biloš, no posao nije bio realiziran.

Priča o Jozi Petroviću počinje puno ranije od spomenutih afera, u ratnim godinama, koje je proveo kao direktor Unikonzuma, trgovačkog lanca što je zapeo za oko jednom poduzetniku u snažnom naletu, a zvao se Ivica Todorić.

Petrović je tada dao sve od sebe da Todorić preuzme tvrtku, piše portal Zagrebi. Tadašnji "državni prijatelj broj jedan" imao je i pomoć vlasti u realizaciji svojih ideja, pa mu je Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) bio pri ruci u akciji preuzimanja Unikonzuma (današnji Konzum). Radnici su također htjeli kontrolu nad tvrtkom, udružili su se s pojedinim menadžerima i polako stjecali udjele, no Todorić je u srpnju 1994. ipak uspio u svom naumu.

Kako je svojedobno za Zagrebi ispričao Mario Iveković, tada glavni sindikalni povjerenik Unikonzuma a danas predsjednik Novog sindikata, "Petrović je planirao znatno umanjiti broj prodajnih mjesta, s 250 na 40, i onda nas, što tada još nismo znali, prepustiti Todoriću". "Pobunili smo se jer nije bilo jasno kakvi su uvjeti kupnje. Organizirali smo peticiju i Uprava se morala povući", prisjetio se Iveković.

Prema tadašnjim propisima, zaposlenici su mogli upisati do 50 posto dionica, s diskontom koji se penjao i do 70 posto, a radnici Konzuma upisali su skoro 25 posto dionica. Istodobno je 58 korisnika menadžerskih kredita, takozvana Grupa 58, menadžeri i poslovođe okupljeni oko direktora Petrovića, upisalo po više od 100.000 njemačkih maraka i držali su ukupno osam posto dionica plaćenih kreditima s povlaštenom kamatom, koje im je sredio Petrović jer je tada sjedio u Nadzornom odboru Zagrebačke banke.

Zagrebi piše da je u međuvremenu Agrokor u dosluhu s HFP-om kupio paket od 15.5 posto dionica, a nakon par smicalica na Skupštini dioničara Todorić je dobio što je želio.

Petrović 1995. ulazi u NO Konzuma, gdje ostaje deset godina, sve do kraja 2004. Odlukom Skupštine Konzuma iz prosinca 2004. Jozu Petrovića u NO-u zamijenila je njegova kći Ana Petrović, koja tu ostaje sjediti daljnjih desetak godina, sve do 2013. kad je - nakon 18 godina - to nasljedno pravo ipak bilo dokinuto.

Jozo Petrović je od 1998. do 2000. bio predsjednik Uprave hotela Opera (današnji Westin), no nije briljirao pa je prebačen na manje zahtjevnu funkciju, u NO tog hotela. Stavljen je u potpunu zavjetrinu i postaje savjetnik Ivice Todorića.

A onda odjednom, iako nije imao nikakvog iskustva u naftnom biznisu, 2004. odlazi u Upravu Ine. Tada se govorilo i da je Petrovićev dolazak u Inu bio dio paketa dogovora tadašnjeg premijera Ive Sanadera i predsjednika Stipe Mesića. Sada već kao čovjek od povjerenja i Todorića i Sanadera, Petrović preuzima sektor rafinerija i marketinga, ključni dio poslovanja kompanije, odgovoran za nabavu sirove nafte i prodaju naftnih derivata, poslove vrijedne desetke milijardi kuna godišnje, piše Zagrebi.

Neki od upućenih sugovornika tvrde da ga je tamo Todorić uputio s jasnim ciljem pogodovanja njegovom Agrokoru, što se potvrdilo kad je, kao direktor Inine maloprodaje, Petrović izabrao baš Konzum za glavnog dobavljača robe na 450 Ininih benzinskih crpki. Uskoro ni jedna odluka, uključujući i zapošljavanje na nižim menadžerskim pozicijama, nije mogla biti donesena bez Joze Petrovića.

Jako dugo je uspijevao ostati anoniman, no onda se zaredalo - prvo je njegovo ime bilo spomenuto u aferi Fimi media, koja je razotkrila koruptivni model funkcioniranja HDZ-a u vrijeme Ive Sanadera. Bivši direktor korporativnih komunikacija u Ini Tomislav Štengl svjedočio je kako mu je baš Petrović 2006. naredio da mora surađivati s Fimi medijom, a mediji su zabilježili da je Petrović na tom suđenju bio vrlo neugodan.

Iste te godine, u lipnju 2006., Petrović je bio u društvu Ive Sanadera, Miomira Žužula i Željka Čovića na premijeri opere Cavalleria Rusticana u Veroni, gdje je navodno dogovarana prodaja Plive američkom Barru.

Nakon toga, u svibnju 2009., Petrović - taj Forrest Gump hrvatske politike i gospodarstva - je u Banskim dvorima bio jedini svjedok sastanka Ive Sanadera i čelnog čovjeka Mola Zsolta Hernádija, na kojem su navodno dogovarani detalji isplate 10 milijuna eura mita Sanaderu u zamjenu za prepuštanje upravljačkih prava u Ini Mađarima.

Čim je Petrović početkom 2011. otišao iz Uprave Ine i otvorio svoju tvrtku za konzalting Peritus savjetovanje, MOL ga je angažirao kao konzultanta, ma koliko taj potez bio protivan dobrim poslovnim običajima.

Peritus je odlično poslovao, 2013. je imao čak 1.7 milijuna kuna dobiti nakon oporezivanja. Petrović osniva još jednu tvrtku, ambiciozno nazvanu Petro grupa.

A onda je Petrović opet doživio munjeviti skok - izašao je iz dotadašnje poluanonimnosti ravno na novinske naslovnice. U svibnju 2016. tjednik Nacional objavljuje da je "Josip Petrović, lobist mađarskog MOL-a, preko svoje tvrtke Peritus savjetovanje gotovo pune dvije godine plaćao usluge tvrtki Drimia, u vlasništvu Ane Šarić Karamarko, supruge prvog potpredsjednika vlade Tomislava Karamarka".

Objavljeno je da je "Petrović, lako moguće upravo novcem koji je primao od MOL-a, plaćao supruzi Tomislava Karamarka 2500 eura mjesečno da za njega prati stanje na energetskom tržištu. Petrović je za usluge savjetovanja i medijskih analiza u periodu nakon dolaska Karamarka na čelo HDZ-a, a prije njegova dolaska na vlast, tvrtki Ane Šarić Karamarko isplatio nešto manje od pola milijuna kuna".

Rečeno je tada i da je tijekom 2013. i 2014., dok je poslovao s Anom Šarić, Petrović od MOL-a svaki mjesec dobivao oko 110.000 kuna.

U tekstu se dalje navodi "činjenica da je Jozo Petrović bio osoba od osobitog povjerenja Ive Sanadera te su se nastavili viđati i nakon što je Sanader napustio premijersku funkciju". "U vrijeme izbora za novog predsjednika HDZ-a, u proljeće 2012., upravo je Jozo Petrović bio često viđen gost u stožeru Tomislava Karamarka… Visoki izvori iz HDZ-a tvrde da je upravo Petrović osoba koja ima iznimno velik i neobjašnjiv utjecaj na Tomislava Karamarka koji je mnoge ključne kadrovske i ostale odluke donosio u dogovoru s njime, iako Petrović formalno u stranci nije obnašao nikakvu funkciju."

Situacija je postala komplicirana jer je Hrvatska tada bila s Mađarima u sporu oko Ine, a pisalo se i da je Petrović u Upravu Ine pokušavao ubaciti članove koji bi odgovarali MOL-u.

"Dogodilo se to usred rata između HDZ-a i Mosta oko toga treba li prekinuti arbitražni spor između Ine i MOL-a, što je otvoreno zagovarao HDZ-ov ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat, dok Most i premijer Tihomir Orešković zastupaju tezu da arbitražu treba nastaviti", objavio je tada Nacional.

Uzalud je Karamarko objašnjavao da on strogo razlikuje poslovno i privatno, da se s Petrovićem poznaje od 1991. iz Košarkaškog kluba Zagreb. Karijera mu je odjednom krenula nizbrdo, a dokrajčena je odlukom Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koja mu nije išla u prilog. Iako je ranije govorio da se radi o "brutalno i bestijalno iskreiranoj priči", Karamarko je morao napustiti mjesto potpredsjednika vlade, a i šefa HDZ-a.