Zabrana rada trgovina nedjeljom: Ideologija, a ne epidemiologija

Ovotjedna odluka Stožera da od idućega tjedna bude zabranjen rad trgovinama nedjeljom pokušala se omotati u epidemiološki "celofan", iako se bojimo da joj je prava pozadina ideološka. Više puta pokušavalo se (doduše nikad ovako na "mala vrata") progurati ideju o neradnoj nedjelji, no nositeljima takvih politika to nikad nije uspjelo.

Ustavni sud je već dva puta rušio pokušaje da se značajno ograniči rad trgovina nedjeljom. Prvi pokušaj je do zakona izgurala Hrvatska seljačka stranka 2003. godine. Najjača stranka tadašnje vladajuće koalicije, SDP, nevoljko se složila ne želeći dodatno ljuljati ionako zaoštrene odnose sa strateškim partnerima. No, SDP i HSS su izgubili vlast na izborima u studenome te godine, na vlast je došao Ivo Sanader sa HDZ-om, a Ustavni sud je u travnju 2004. godine srušio prvi pokušaj zabrane rada nedjeljom. Kako su ustanovili, zakon je narušio jednakost poduzetnika u trgovini, jer su neki mogli raditi nedjeljom, a neki nisu (jedan od kriterija bila je kvadratura trgovine, iz nekog razloga je limit postavljen na 200 metara kvadratnih).

Sanaderov HDZ našao se nakon nove pobjede četiri godine kasnije pred obnovljenim zahtjevima da se ograniči rad trgovina nedjeljom. U srpnju 2008. godine je to i napravljeno – donesen je novi Zakon o trgovini po kojem se nedjeljom ipak moglo raditi (od 9-13, doduše) pet mjeseci godišnje, s obrazloženjem da je Hrvatska turistička zemlja.

Ustavni sud ga je ukinuo 19. lipnja 2009. godine, neposredno prije Sanaderova bijega s mjesta premijera. Kako je pisalo u obrazloženju odluke, zakon nije ispunio svoju osnovnu svrhu – zaštitu prava radnika u trgovinama. Ta prava su, naime, već bila zaštićena drugim propisima koji su radnicima garantirali veću dnevnicu za rad nedjeljom i obavezni dan odmora u tjednu nakon radne nedjelje.

Krajem prošle godine HDZ je najavio nove promjene Zakona kojim će zabraniti rad nedjeljom, što već dulje vrijeme zahtijeva Kaptol i njemu bliske udruge. Uoči najave novog zakona, načelni dogovor su postigli čak i po logici stvari suprotstavljeni poslodavci i sindikati, a glavna točka oko koje su bili suglasni je da zabrana nikako nije rješenje.

Ministar gospodarstva Darko Horvat, govorio je kako će novi zakon biti napravljen po uzoru na slovenski i austrijski model, koji predviđa tek određeni broj radnih nedjelja u svakom mjesecu. Ipak, nije izlazio s detaljima, pa čak ni koliki će broj nedjelja moći biti radan, ističući kako će zakon ionako predstaviti tek nakon predsjedničkih izbora.

No usprkos pritiscima klerikalnih udruga, Crkve i desnijih političara, od izmjena Zakona HDZ je odustao jer su se njemu usprotivili koalicijski partneri. HNS je isticao kako, sudeći prema iskustvima drugih država, takva zabrana dovodi do vala otpuštanja, a baš kao i drugi koalicijski partner, HSLS, istaknuli su da je tržište ionako previše regulirano te da se ne smije dodatno ograničavati rad. Obzirom na tanku Plenkovićevu većinu bilo je jasno da HDZ ne može progurati zakon.

No, zato mu je to ovih dana pošlo za rukom mimo Sabora i redovne procedure. Plenković je očito sve karte bacio na izbore već prije ljeta pa se i ovaj potez Stožera nužno mora promatrati u tom kontekstu. Pritom, Plenković zapravo ne riskira gotovo ništa. Ako Sabor potvrdi neradnu nedjelju u trgovinama, Ustavni sud o ovom slučaju neće odlučivati prije iduće godine.

U peglanju slike o sebi kao "istinskom demokršćaninu" koji nije skrenuo ulijevo, Plenković tako može reći da je biračima na pladnju isporučio ono što su konzervativni krugovi od njega i očekivali. U svemu tome može biti poprilično bezbrižan jer u slučaju neradne nedjelje tko zna čiji će biti posao brinuti o posljedicama.