Sjajna godina za poduzetnike, evo što se dogodilo

Stižu podaci o rastu dobiti od 42 ili 33 posto, ima i onih skromnijih koji su prihode i dobit povećali za dvadesetak posto. Pojela je dio toga inflacija, ali poslodavci su s takvim stopama rasta dobiti još u plusu. Istovremeno, kako se godina primiče kraju, postaje jasno da su plaće zaposlenih izgubile bitku s inflacijom pa su tako u kolovozu bile realno niže za 2,3 posto u odnosu na prošlu godinu, a izravna posljedica je pad potrošnje u trećem tromjesečju ove godine, piše Novi list.

Kako u Hrvatskoj prolaze poslodavci, a kako radnici, dobro pokazuju podaci što ih je Državni zavod za statistiku nedavno objavio, a tiču se bruto društvenog proizvoda i primarnog dohotka za prošlu godinu, odnosno udjela tog dohotka u BDP-u. DZS nudi te podatke unatrag do 1995. godine, pa je vidljiva i povijest podjele kolača, odnosno svega što Hrvatska stvori u godinu dana. Podloga je to i za procjenu kakvo je stanje po tom pitanju u ovoj godini te tko je podnio najveći teret visoke inflacije, a kome je ona donijela korist.

Podaci za prošlu godinu kažu da je trošak zaposlenih u nominalnom BDP-u, dakle onom mjerenom tekućim cijenama, 47,2 posto, dok je na stavku bruto poslovni višak i mješoviti dohodak otišlo 37,1 posto BDP-a. Ostalo je završilo u porezima na proizvodnju i usluge. Lani se Hrvatska vratila na omjere kakvi su bili prije globalne financijske krize, barem kad su u pitanju zaposleni, odnosno više od milijun onih koji stvaraju ta dobra. Cijelo desetljeće nakon krize, sve do 2019. godine, njihov je udio u nominalnom BDP-u bio niži, oko 45 posto.

Poremetila je to prva pandemijska godina, kad je BDP imao rekordni pad, država je mjesecima isplaćivala četiri tisuće kuna za stotine tisuća zaposlenih, pa je i njihov udio u BDP-u te godine dosegnuo 49 posto.

Ova godina znači povratak na omjere od prije 13 godina, s tim da je udio u BDP-u koji otpada na bruto poslovni višak veći nego ikada dosad. Okvirna kalkulacija kaže da je u ovoj godini udio troška zaposlenih ponovo pao na oko 45 posto, ali da bi udio bruto poslovnog viška mogao biti oko 39 posto. Omjer je to koji, pokazuju podaci DZS-a, Hrvatska nikada nije imala. I u najboljim godinama za poslovnu zajednicu njihov udio nikada nije dosegnuo 38 posto.

Primjećuje to i ekonomski analitičar Željko Lovrinčević koji ističe da objavljeni podaci za ovu godinu navode na zaključak da se mijenjaju udjeli onog što u BDP-u imaju zaposleni i onog koji otpada na bruto poslovni višak, odnosno koji pripada kapitalu.

– Već sada se može reći da je u ovoj godini došlo do smanjenja udjela koji pripada zaposlenima, da je blago povećan dio koji otpada na poreze, ali da će se značajno povećati udio koji statistika tretira kao bruto poslovni višak i mješoviti dohodak. Tako bi kapitalu trebalo pripasti 39 posto BDP-a, što je najviši udio u posljednjih 25 godina, ističe Lovrinčević.

Kaže da dosad objavljeni podaci o plaćama, ali i projekcije za kraj godine, jasno upućuju na to da je trošak inflacije uglavnom prebačen na zaposlene, dok su profite povećali oni koji imaju kapital, odnosno u svom vlasništvu imaju primjerice banke ili trgovačke lance ili prehrambenu industriju.

– Tako se baš i ne čini opravdanom halabuka koju stvaraju pojedini poslodavci jer se vidi da je opterećenje na kapital sve manje. U Hrvatskoj sve veći teret prelazi na zaposlene i one najsiromašnije, i to doista više nije pitanje klasičnog odnosa rada i kapitala, odnosno gleda li netko na to iz perspektive ljevičara, desničara ili liberala. To je postalo ključno pitanje za demografiju, za razvojne politike i za ostanak ljudi u Hrvatskoj, upozorava Lovrinčević.

Hrvatska će biti privlačna kapitalu, ali gubi radnike

Željko Lovrinčević ističe da prebacivanje troška inflacije na radnike sugerira da Hrvatska iseljavanje neće zaustaviti, nego će se problemi zaoštravati, što znači da će se pojačati odlazak kvalitetne radne snage, a poslodavci će te radnike nastaviti supstituirati uvoznom radnom snagom kako bi zadržali za sebe pozitivne omjere podjele BDP-a.

– Trendovi su takvi da podjela sve više ide u korist kapitala. Uz to, sva porezna pravila u Hrvatskoj potiču ljude da ulažu u nekretnine. To samo znači da će se građani nastaviti iseljavati, da će strancima biti privlačno ulagati u nekretnine, posebice na Jadranu jer malo gdje u EU-u imaju takav porezni tretman. Uz to, stranci su privatizirali i sve najvažnije tvrtke u Hrvatskoj. Hrvatska će biti privlačna kapitalu, ali uz iseljavanje ona gubi radnu snagu, to slabi javne službe i javne usluge i Hrvatska prestaje biti društvo i postaje samo gospodarski teritorij, zaključuje Lovrinčević.