Sada možemo vidjeti znakove, recimo, uspješnog upravljanja izazovima visoke inflacije od strane središnjih banaka s obje strane Atlantika. Barem za sada. U uvjetima opsežne monetarne ekspanzije, cijene energije su naglo porasle, ali uglavnom zbog pojačanih geopolitičkih trvenja i pogrešnih političkih pretpostavki. Oni su odgovorni za otprilike polovicu visoke inflacije koju su doživjela kućanstva i poduzeća.
Čini se da inflacija sada brzo opada s obje strane Atlantika, s posljednjim očitanjem inflacije za eurozonu od 2,4 posto, dok je za SAD iznosila 3,2 posto. Tome pridonosi manja potražnja iz Kine, što rezultira nižim cijenama materijala i energenata, kao i usporavanje privatne potražnje i ulaganja na Zapadu na račun viših kamata i očekivanja glede njihova budućeg razvoja. Što se gospodarstva tiče, taj proces viših kamata i cijena najprije se odražava na nižu razinu u proizvodnim aktivnostima, a ako bi se te povećane nezaposlenosti reflektirao i manji rast cijena ili njihov pad, odnosno pad marži. u uslužnom sektoru. Evo nas sada, barem privremeno, brani loša demografija.
Ukratko, s obzirom na situaciju, ispravno je očekivati početak smanjenja kamatnih stopa s obje strane Atlantika, najvjerojatnije krajem prvog kvartala 2024. ili nešto kasnije. Točno vrijeme i intenzitet smanjenja kamatnih stopa ovisit će o kretanju inflacije i stanju gospodarstva. No, blaža monetarna politika imat će pozitivan učinak na investicijske cijene, vjerojatno više nego eventualno i barem privremeno usporavanje gospodarstva. Jedinica dobiti vjerojatno će poskupjeti.
Osim toga, s očekivanim početkom smanjenja kamatnih stopa s obje strane Atlantika, postavlja se i pitanje održivosti i stabilnosti gospodarskog oporavka. U idućem tjednu europska, japanska, američka, švicarska, ruska i britanska središnja banka odlučit će o svojoj monetarnoj politici. Iako snižavanje kamatnih stopa može potaknuti gospodarsku aktivnost i zapošljavanje, pitanje je hoće li središnje banke moći uspostaviti ravnotežu između poticanja rasta i sprječavanja pretjeranog rasta inflacije.
Relativno manja potražnja iz Kine, jedne od ključnih gospodarskih sila, te usporavanje privatne potražnje i ulaganja na Zapadu naglašavaju potrebu za oprezom u formuliranju monetarne politike. U tom kontekstu posebno su važni geopolitički rizici koji utječu na globalnu ekonomsku stabilnost.
Uz to, treba uzeti u obzir da su cijene energenata, koje su bile među ključnim krivcima za snažan inflatorni pritisak, porasle zbog složenih čimbenika, uključujući geopolitičke napetosti i odluke energetske politike. Središnje banke će morati pratiti i prilagođavati svoje politike u skladu s dinamičnim okruženjem kako bi održale stabilnost i konkurentnost gospodarstava.
Daljnji će razvoj također ovisiti o uspjehu mjera središnje banke, globalnim gospodarskim pomacima te održivosti i prilagodljivosti nacionalnih gospodarstava. Praćenje pokazatelja poput inflacije, gospodarskog rasta i zaposlenosti bit će ključno, ne samo za formuliranje monetarnih politika, već i za formuliranje pravodobnih i učinkovitih političkih odluka kako bi se osigurao održiv i uravnotežen gospodarski oporavak s obje strane Atlantika.
